ABECEDA KAPITALA

27.05.2015.

Rijeka = Grad koji propada?

Autor: Dejan Cvjetkovic

Vlast ne ulaže, grad propada, nema novih investicija, no da li je tome baš tako? Objektivna analiza koja uzima u obzir i onu drugu, pozitivnu stranu, kaže nam drugačije. Postoje li nepoznata ulaganja u Rijeku koja se namjerno prešućuju i to samo iz marketinških pobuda?

Kolumna Abeceda

Tijekom proteklih godina često sam slušao razne „genijalne“ ljude koji su dobivali svojim kanalima „pouzdane informacije“. Pa su te informacije govorile o lopovlucima, krađama, stavljanju para u svoj džep i svemu tome nikad kraja. I jednog dana rekoh sebi, čuj lipi moj, nisi neki naivac, nikad do sad nisi razmišljao logikom mase, pa nećeš valjda niti sad. Provjeri malo o tim „provjerenim informacijama“ što kaže tvoj omiljeni prijatelj Google. Pa donesi sud. I kako sam smislio tako sam i učinio. Uključih Google, upisah par riječi i rezultate koje sam dobio prilažem u ovoj kolumni. Uz neke svoje kritike i opaske.

I već na prvom linku se šokiram. Kaže poslovni.hr da će ulaganja u dogradnju sustava vodoopskrbe i odvodnje dosezati ukupno 2,2 milijarde kuna. Čovječe. Grad koji ima proračun od cca 800 milijuna kuna planira ulagati 3 svoja godišnja proračuna u boljitak građana. Vodoopskrbu. A postojeći sustav kanalizacije dugačak je, za sad, oko 340 kilometara. I planira se produžiti za još 200 kilometara. I 48 kilometara kanalizacije na Grobniku. I spajanje 900 objekata sa područja Kastva na javnu mrežu odvodnje. A dobro, rekoh sebi. Kanalizacija. Bez veze. Nisu to cruiseri pa da ih gledam kako plutaju lukom. A nisu niti kafići pa da vidim masu ljudi kako veselo pijuckaju. Najobičnija kanalizacija. Iskreno i nije neko ulaganje. Pa tko je vidio ulagat novac u nešto što se zakopava u zemlju. Tko bi to cijenio. Nitko. A možda samo oni koji tu kanalizaciju trenutno nemaju? No dobro, ne treba nama kanalizacija, nama treba ulaganje u znanje, mlade, mlade sa znanjem, znanjem za mlade, e da vidim, kažu oni koji znaju da Rijeka ništa ne ulaže u mlade. Aha.

Google je moj prijatelj. Pa kaže meni Google. U idućih godinu i pol u Sveučilišnom kampusu niknut će tri objekta sa ukupno 750 ležajeva. I to košta 150 milijuna kuna. A sobe dvokrevetne. Ma daj, pa tko bi ulagao u onu livadu na Trsatu, mislih ja. Pa tamo nema ničeg. Pustopoljina. Ostala nakon JNA. Niš' koristi. Al' opet meni Google kaže. Nije ti to baš tako. Grad Rijeka je u tu pustopoljinu od skoro 40 hektara uložio strašne pare. I sad su tamo Akademija primjenjenih umjetnosti, Filozofski i Učiteljski fakultet, Građevinski fakultet, objekti prehrane, Znanstveno-tehnologijski park, tamo ti je sad stotine profesora, tisuće studenata, pa se ti misli. Oho, pa nije to baš mala stvar, pretvoriti vojarnu u kampus za studente. Ali evo, nekome niti to nije dosta.

Ma rekoh ja, kakav kampus, kakvi bakrači, ceste, ceste nama trebaju. Da izjurimo iz grada čim prije. Da se dočepam Grobnika i dalje prema Zagrebu. Da ne stojim u koloni satima. Što Google kaže? Pa reče meni Google, a što je sa cestom D-404? Već od 2011. godine? Voziš se ispod Trsata, Vežice, imaš izlaz, jedinstven u svijetu, usred cijevi tunela prema shopping centru, voziš se na četiri trake. Što kažeš? I to ravno iz samog centra grada. Od kazališta. Potegneš ravno i evo te na izlazu iz grada za par minuta. Već četiri godine voziš se iz grada, nije li to nešto? A tek kad se spojiš na novu cestu prema Bakru, pa si u Crikvenici za 20 minuta. A možeš i prije. No onda je malo skuplje, ako naletiš na radar. Hm, rekoh ja, no dobro, vodoopskrba, sveučilište, cesta, sve je to lijepo, a gradske ceste? E sad, reče Google, tu imaš Zvonimirovu, kompletno sređenu, a već si zaboravio kako su usred ljeta sređene, poravnate i asfaltirane ceste kroz centar, pa imaš sad veći dio cesti po centru, sređenih, nema rupa, nema skakanja, pa masu kratkih malih, nerazvrstanih, saniranih, pješačke staze, nogostupovi... Dobro, dobro, al' te nerazvrstane sigurno nisu neke pare koštale. E sad, ako ti skoro 30 milijuna kuna nije puno… Aha, rekoh ja, a što je s prugom? E baš si falio, reče Google, kompletno rekonstruiran željeznički tunel Kalvarija, u planu ulaganja prema zapadu, čekaju se papiri za nastavak gradnje...

 A što sad, pomislih. Da vidim malo kako stojimo sa plinom. Kad ono, plinska mreža proširena na Drenovu, Pehlin, Gornji Zamet, Srdoče, pa se kopa na Pulac, pa Matulji, Viškovo, Kostrena, Bakar, 20, 30, 40 milijuna kuna u plinofikaciju grada. Dobro, tu sam totalno falio. Što sad? Aha, a energetika? Lipi moj, nemaš pojma, znaš li ti da je Grad Rijeka potpisnik Energetske povelje europskih gradova? I da se prema Akcijskom planu već uvodi ekološki prihvatljiva rasvjeta, provjerava se i testira potrošnja svih energenata na svim zgradama u vlasništvu grada, vrtićima, školama, preko 25 zgrada, izgrađena je solarna elektrana na zgradi na Korzu, nabavljene su desetine autobusa na plinski pogon, razvija se kogeneracijska toplana na Kampusu, znaš li ti uopće što to sve znači?

Ma dobro, nek ti bude, rekoh ja Googleu. A što je sa poduzetnicima? Tko njima pomaže? Pa kaže meni Google, a čuj, država im nešto malo pripomaže u posljednje vrijeme, no već od 2010. Grad Rijeka je smanjio mjesečni najam prostora, smanjio mjesečna davanja po osnovi komunalne naknade, smanjio spomeničku rentu, a daje i poticaje, ne puno, ali koliko je u mogućnosti.

A stanovi? Gdje da ti svi ljudi žive? Ne treba li Grad izgraditi nešto za stanovanje? Kad ono, Rujevica, Drenova, priprema se Martinkovac, Škurinjsko Plase, a kad smo kod stanova nemoj zaboraviti i dječji vrtić na Srdočima, dovršeni vrtić na Drenovi, rekonstrukciju OŠ Srdoči, sređen centar za autizam, ugradnju fotonaponskog sustava za dječji vrtić, misliš li ti da je sve ovo za džabe?

A što je sa kompleksom bazena Kantrida? Centrom Zamet? Astronomskim centrom, Planetarijem? A skoro i ulaganjima u stadion Kantrida? Sve ovo košta i to ne male novce.

Ma mora biti i nešto loše u svemu ovom. I kopajući ja tako dođoh do projekata koji stvarno nisu završeni. Ima ih. Puno. Ali što bi razvoj grada bio da nema nezavršenih projekata? Sveučilišna bolnica, Žabica, Galeb, Kostabela, Aerodrom, ma nemam volje nabrajati nezavršene projekte jer nisam nabrojio niti sve završene.

I što sad dolazi kao zaključak? Na svaki jedan nezavršeni projekt koji je u tijeku dolaze makar dva završena. A nisam niti spomenuo projekte koji su u suradnji sa EU već odrađeni. Ili su u tijeku. A ima ih. Desetine. Zašto nitko ne spominje projket ArtVision? Ili Seed? USUD?  Da, oni su već završeni. Ali Grad je uključen u više od 20 novih projekata. Zašto se o tome ne piše? Zašto zlonamjernici ne koriste dostupne informacije pa se pod utjecajem silnih pročitanih tekstova ne odobrovolje i ne uključe u neki od silnih projekata? Znam, znam, sad slijedi presuda mojoj procjeni. Zlonamjernici će reći da je ovo što pišem samo pamflet vladajućoj strukturi, no stvarno niti u jednom svom slovu nisam napisao neistinu. Sve za što sam rekao da postoji i stvarno postoji. Vrlo lako provjerljivo. Izgrađeno je, koristi se, da li je zakopano u zemlju kao cijevi, ili se po tome vozimo ili svakodnevno unutar tih prostora kupujemo ili pijemo kavu, grad Rijeka je Grad koji raste. I ide dalje. Uz svu zlonamjernost kritičara vidim da je ipak onih pozitivnih stvari u gradu više. Kad samo pomislim da smo od nove Vlade 2011. očekivali i pomoć u projektu Rijeka Gateway, cestu D-403, željeznicu, sveučilišnu bolnicu, aerodrom, no očekivanja i dalje stoje. Dugo smo čekali riječku zaobilaznicu, a danas kritiziramo kako se njome moramo u nekim dijelovima voziti „samo“ 60 km/h. Što je prilično brže nego stajati satima u koloni ili hodati brzinom od oko 3 km/h. A zaboravljamo da je riječka zaobilaznica danas jedno od riječkih čuda. Sa tolikim tunelima, vijaduktima, četiri trake, imamo zaobilaznicu o kojoj se priča na europskim sveučilištima, no to nam nije dovoljno. Imamo grad koji raste pod svim problemima koji se oko nas dešavaju, no nije nam dovoljno. I sad neizostavno dolazim do pitanja svih pitanja. Uz sve ovo što je odrađeno, i uz sve ovo što ćemo tek odraditi, čemu takvo silno nezadovoljstvo koje nas usporava i vraća unazad? Priznajem, možda je ovo ipak malo preteško pitanje. Da pojednostavim. Zapitajmo se: Što je to što mi ustvari hoćemo?