Vinil je finil

02.01.2017.

Rezime riječke glazbene 2016.

Autor: Vlado Simcich

A sad konačno i nešto lijepih vijesti. Nadovezujući se na prethodnu kolumnu i nastupna olimpijada u opijanju alkoholnim isparavanjima bi zvučala optimistično, naravno. Naime, izmjerio sam na brzinu puls lokalnim diskografskim postignućima u prošloj godini, i sve u svemu, ne djeluje scena baš kao da je sasvim bez svijesti i izvan ovog svijeta. No, budimo realni, izdanja objavljena u 2016. su ipak na neki način odvožena u leru, barem jedan manji dio.

Vava - Vinil je finil

Početak je veljače bio obilježen velikim koncertnim, tzv Antivalentinovo, nastupom grupe LET3 u Maloj dvorani sportova u Zagrebu, prilikom čega je promoviran konačno novi, nakon jedanaest godina čekanja, studijski album Angela Merkel sere. Kao i do sada, LET3 je nastavio provocirati kako svjetinu tako i političku svitu, nešto s vulgarizmima, a katkad i pokojom neizravnom metaforom i aluzijom na stvarne događaje i ljude koji oblikuju razmišljanja Hrvatima. Moj osobni favorit s albuma je Mazi, koja je srećom dobila i svoju video verziju.

 

Isti dan, u paketu s prethodnim naslovom, objavljen je i album Colors. Mr. Lee i Ivanesky su zapravo Damir Martinović Mrle, na albumu u ulozi kompjuter manijaka i kompozitora, te pjevačica Ivanka Mazurkijević iz Stampeda, koji su se prethodno udružili u emotivnom te uskoro i roditeljskom partnerstvu. Album je uzbudljiva avantura uglavnom elektronskih beatova i vokalnih izvedbi koje katkad zvuče poput nebeskog pjevanja sjevernog svjetla koje nastupa neposredno prije aurore borealis. Bude na trenutke tako lijepo da biste jednostavno kleknuli! Baršunasta raskoš divote.

 

Davor Tolja je uspio spasiti demose koje je odnekud isčeprkao na kazetama, a koje su skrivale mono snimke prvih druženja s Marinom Perazić. Iznenađen kvalitetom izvedbi, bez obzira na tehničke nedostatke koje prate ovakva izdanja, odlučuje se ponuditi masterirane trake Dallas Recordsu. Oni su malko razmišljali, no nakon preslušavanja materijala zaključili su da Denis&Denis u najranijoj inkarnaciji zaista i zaslužuju službeno izdanje.

 

Radio Rijeka je godinama služila kao bankovni sef gotovo svim lokalnim muzičarima. I tako desetljećima, taložila je pokušaje, snimke, trake, ploče, da bi konačno uredništvo tog uglednog radija kompiliralo te materijale i realiziralo dvostruki album krcat raritetima! Elvis Stanić je npr ondje zastupljen kao član sastava Linija 32. E, to se mora čut! No, nije sve iz područja pop rocka, pa ondje ima i onih drugih izvođača nešto lakših nota. Nešto o čemu ja ne znam mnogo pa se niti ne usudim donositi analitičke sudove.

 

Izet Medošević je nakon dva desetljeća predvođenja Avlijanera, pa potom OŠ Sulud III, konačno došao do samostalnog albuma. Granulo je sunce, osim što predstavlja naziv albuma, također pokazuje i Izotov novi status odličnog kantautora i pisca, člana književne skupine Ri Lit. Nekoliko godina snimanja i prikupljanja sjajnih tekstova rezultiralo je uvjerljivim prvijencem, nikada takvo što Hrvatska još nije čula, no to ne iznenađuje s obzirom na dugogodišnju upornost i dosljednost koja je dijelom Izotova nepokolebljiva karaktera. U međuvremenu je Izo okupio i prateći sastav Borgie, koji uključuje bubnjara Becota i basistu Tomota, glavnog arhitekta zvuka i slike s albuma.

 

Belfast Food je, po mojoj slobodnoj procjeni, objavio svoj navrijedniji album u karijeri. Izdan u ožujku Očekivanja nisu podbacila. Erik Malnar je i sam to potvrdio: 'Zadnji album “Očekivanja” mi je najbolji album koji smo napravili. Najiskrenije. A i dugo smo ga radili, bez žurbe. Svakako je najgitarističkiji  album Belfasta.  U stvari vrlo rock album. Zahvaljujući Davoru Tomiću Pinkiju i Mateju Zecu kao snimateljima i defakto producentima, ali  naravno i nama zabilježili smo svirku koja nam godi  svakim slušanjem.  Čini mi se da smo sazriijeli'.

 

Krešo i Kisele Kiše su bez većeg financijskog investiranja došli i do novog albuma. Zdravi punk s veselim ska prizvukom obogaćen fenomenalnim brassovima odražava stav jednog dijela mladih. Jer drugi su zabavljeni odlascima na Halide i Jelene. Slušajući njihov cd dobijete dojam da ste se zatekli na bojnom polju gdje su se svi udružili i slave pobjedu, te poželite lamatati nogama simo-tamo od veselja, a u imaginaciji vas prati i nezaobilazna prikladna frizura na irokeza! Utovarim si taj album u auto i fiju – bubnjam po volanu dok se ne raspadne. Ne baš cijeli auto, no...

 

Bruno Mičetić, kad nije zaokupljen karijerom Keopsa, objavljuje jazz albume. Instrumentalističkog tipa, dakako. Nažalost, ovaj glazbeni žanr je odavna potcijenjen ne samo u nas nego i u svijetu. Tako da vam je uzalud da rastežete po balkonu ili pak između zvučnika bakrenu žicu kao antenu za srednji val kako biste uhvatili kakav signal radio Jazz Luxemburga! Nema toga. Stoga je najjednostavnije otići u shop i nabaviti si Brunov izvrsni i nadahnuti uradak Beauty of your Soul, koji je snimio s gostima Joeom Kaplowitzem na Hamondu, saksofonistom Vojkanom Jocićem, basistom Goranom Rukavinom, klavijaturistom Gojkom Tomljanovićem, bubnjarem Dadom Marinkovićem, te producentom albuma, gitaristom Primožom Gašićem. A prije negoli stavite CD u plejer ugrijte si prostoriju za slušanje, jer nešto će vas u atmosferi albuma podsjetiti na kamin i miris kruha iz pećnice.

 

 A onda je do mene stigao, zapravo sam maznuo CD s Matejeva miks pulta u studiju, album s nazivom In this Town lies a City, mladog i električnog benda The Black Room. Debi  s dvanaest autorskih pjesama je moderan rokenrol, čak ponegdje podsjeća na one dane kada je bilo kul imati nauljenu kosu i savitljivim nogama skakutati po plesačkom podiju. Black Room vam čine dobro, grickate zanoktice od gušta, nesvjesno, a poskrivećki lovite krivine od obitelji kako vas ne bi prerano otpisali i preporučili psihijatrijskom odjelu KBC-a kad držite zrak u rukama koji glumi zamišljenu gitaru. Nešto slično preporučam i vama, uz sugestiju da možete puštati uz reprodukciju i glas, nema veze ako zvuči poput psećeg lajanja, efekt je na mozak fantastičan! Znam, probao ja!