ABECEDA KAPITALA

16.01.2015.

Pametni gradovi - Što grad čini pametnim?

Autor: Dejan Cvjetkovic

Tri su osnovna razloga okretanja gradova prema „pametnom“. Briga o okolišu, poboljšanje kvalitete života svojim građanima i ušteda. Kako je kriza zavladala svijetom i kako su tehnološke mogućnosti dospjele do nivoa gdje je sve moguće uz vrlo prihvatljivu cijenu, gradski oci počeli su uočavati elemente kojima je potrebno posvetiti se u razvoju pametnog grada.

Kolumna Abeceda

Gledam nedavno slike iz raznih gradova svijeta, njihovo gušenje u nedovoljno unaprijed razvijenom promišljanju grada,  što nije uvijek u skladu sa povijesnim pomacima ili funkcionalnim strategijom,  te zaključujem da je za razmišljanje o razvoju pametnog grada potrebno postaviti osnovne početne parametre u kojima se grad može kretati, kao i utvrditi početne vrijednosti od kojih započinjemo snimanje napretka. Obzirom na ogromne različitosti prostorne inteligencije ovdje nije moguće slijediti unaprijed definirani model, već je potrebno sagledati sve različitosti u osnovnoj snimci stanja.

Kako započeti? Ako grad promatramo kroz prizmu tehničkih elemenata možda ga je najbolje usporediti sa jednim savršeno funkcionalnim zupčanikom koji svojim okretanjem djeluje na drugi zupčanik, onvaj na treći i tako ukrug. Zasebno djelovanje svakog zupčanika te njihovo međudjelovanje definira osnovne početne vrijednosti od kojih je moguće pokrenuti projekt pametnog grada. Ovaj komplet zupčanika može funkcionirati savršeno, pa je svaka dodatna djelatnost kojim se poboljšava djelotvornost zupčanika pojednostavljena ili zupčanik zapinje, škripi, te je potrebno primarno očistiti zupčanik od „nepotrebnog uzaludnog rada“ i dozvoliti mu kretanje unutar njegovih zadanih gabarita. Zbog ovog je početni, tzv. nulti audit izuzetno važna početna pozicija u kojoj se ne smiju dešavati krive procjene. Jer zbog krivih procjena u ovom početnom dijelu cijeli projekt može nam otkliziti u krivom smjeru.

Metaforički gledano, u prošlosti su gradovi za svoj razvoj koristili premisu „Više, brže, bolje“. I došli smo tako u XXI stoljeće. Kad je ova premisa zamijenjena novom, usklađenom prema izazovima novog vremena. „Ne više, već pametnije.“ I zahvaljujući uznapredovaloj tehnici, prihvatljivim cijenama, modernim softwerima, gradovi su počeli segmentirano promišljati o ulasku u pametne gradove. Pa su počeli razvijati, iako u početku zasebno, bez vizije „pameti“, pametnu ekonomiju, pametne korisnike usluga, pametan život, pametnu e-Vladu, pametne komunikacije, pametno okruženje, pametnu mobilnost unutar granica, i slično. I sad se pojavio problem. Kako sve to spojiti u jedno i kako kontrolirati sve sa jednog mjesta? U ovom smislu svjetski megalopolisi prije samo dvadesetak godina našli su se pred naočigled nerješivim problemom. No, nakon puno mozganja, promišljanja, ideja i smjerova zaključili su, svaki za sebe, da je potrebno definirati nešto što se zove „Akcijski plan energetski održivog razvoja...“ Te se prema njemu i ponašati. Bitno je reći da su u ovom trenutku neki gradovi u Hrvatskoj, među kojima je i Rijeka, prihvatili ovaj svjetski smjer promišljanja budućnosti.

Čuli smo svi za urbane kratice kao što su P2P, (people to people),  P2B (people to business), koje definiraju smjer kretanja „od koga“ i „prema kome“. No što je nova, moderna kratica, M2M? Pa do prije desetak godina bila je skoro pa potpuno nepoznata, no danas, u vrijeme kad svi imamo u džepu kompjutere, većinu dana provodimo ispred pametnih Tv-a ili čak u kuhinji punimo pivom pametni frižider, kratica M2M  označava terminologiju kojom prikazujemo komunikaciju „machine to machine“, odnosno stroja sa strojem. Da, dobro ste pročitali. Dosegli smo taj nivo razvoja kad naše mašine međusobno komuniciraju, potpuno bez našeg upliva. Sjedimo na terasi, pijuckamo kavicu, novine, dok naš mobitel na stolu razmjenjuje podatke sa nekom mašinom sa druge strane. Bez našeg upliva. I što je vrlo bitno, bez našeg znanja. Komunikacija mašina. Osnova pametnog grada. Dobrodošli u budućnost.

Pritisci koje jedan grad mora prihvatiti su vrlo različiti i stižu sa svih strana. Konkurentnost, troškovi, održivi razvoj, klimatske promjene, zahtjevi građana, da ne nabrajamo dalje, ovim smo samo zagrebali površinu. Kako smo već rekli, zahvaljujući padu cijena hardvera (tehnike) i softvera (programskih rješenja), primjena kontrole ovih pritisaka postaje puno jednostavnija.

Nedavnim iskustvima postao mi je bliži projekt Inteligentni grad te sam i ja u ovom trenutku dio hrvatskog projekta kojim se planira pokazati svijetu da i mi „konja za trku imamo“. A stvarno imamo. Projekt o kojem govorim u potpunosti je hrvatski proizvod. Objedinjuje nekoliko modula, kao što su gospodarenje energijom, sustavom kontrole uređaja, modulom komunikacije sa građanima, sustavom mreže senzora, sustavom mreže nadzornih kamera te još mnogim lijepim opcijama. Fenomenalno je što u Hrvatskoj možemo pozdraviti inicijativu kao što je ova. Da ne navodim sve mogućnosti koje ovaj projekt ima vratiti ću se na općenit prikaz pojašnjenja inteligentnog grada. I sve o čemu ću u idućim pasusima pisati, sustav o kojem sam već govorio u svojoj osnovi ima.

Pametni grad. U praksi.

Stanovnik:

Rano jutro. Oko 5. Ustajem. Jutarnji joging. Izlazim u trenerci na ulaz ispred kuće, sva svjetla javne rasvjete su pogašena. Vadim mobitel. Uključujem program. Palim samo onih sedam svjetala javne rasvjete ispod kojih ću trčati. Imam pol sata. Nakon toga se gase. Moj grad je pametan. Svaki kvart ima svoj režim i ritam rasvjete kojeg su izabrali sami stanovnici. Nego što je ovo? Baja za smeće nije ispražnjena. Vadim mobitel, slikam baju i šaljem je aplikacijom u komunalno društvo. Oho i ova rupa na cesti, jučer je nije bilo. Slikam, šaljem preko aplikacije i trčim dalje. Nego da vidim što je bilo sa onim smećem na cesti koje sam prijavio jučer? Ulazim u aplikaciju, piše KD: Hvala Vam na prijavi, problem koji ste prijavili je riješen. I stvarno. Nema više tog smeća. Dolazim pred kućna vrata. Ulična rasvjeta se gasi. Jer nikom nije potrebna. Na ovaj način uštedjeli smo svom gradu 15 milijuna kuna prošle godine. Samo što smo uveli pametnu rasvjetu. Nego da vidim potrošnju struje, vode, plina. Ulazim na kućnom kompjuteru u aplikaciju. Sve piše. Usporedba ove godine, prošle, uporedba sa susjedovom potrošnjom, usporedba sa drugom zgradim, vidi mi smo potrošili manje vode od njih prošli mjesec.

Kako bi u potpunosti prikazali složenost života pametnog grada mogli smo prikazati i primjer komunalnog društva, djelatnika u gradskoj upravi, radnika u komunalnom društvu, primjera je milijun. Ovo je samo jedan stanovnik. I jedan način života u pametnom gradu. Postoji ih onoliko koliko ima i stanovnika. Svi oni čine kotačiće grada koji se nadopunjuju i čine sredinu pametnom, sretnom i ugodnom za život.

Kako stvari ipak ne bi bile tako banalne, svijet je odlučio uvesti novu normu za usporedbu inteligencije gradova. I nova ISO norma, usvojena i postavljena 2014 godine uspoređuje kako je vaš grad pametan i usporediv u slijedećim elementima: - ekonomija, obrazovanje, energija, okolina, financije, vatrodojava i hitne intervencije, vlast, zdravlje, rekreacija, sigurnost, skloništa, kruti otpad, telekomunikacije i inovacije, transport, urbanizam, otpadne vode te voda i kanalizacija. Uf, zvuči prilično? Da, a ovo su tek osnovni indikatori. Svaki od njih ispod sebe ima desetine, stotine pod-indikatora koji nam tek daju osnovne podatke o trenutnom stanju. A gdje je tu tek pokretanje svih ovih pokazatelja? No, budimo skromni. Niti Rim nije izgrađen u samo jedan dan.