Paviljon Ri

06.08.2018.

Odmaralište na Učki, u rukama djece i bolesnih

Autor: Velid Đekić

Vijesti o boljim danima odmarališta na Učki periodički se izmjenjuju, a nakon njihova kratkotrajnog buđenja optimizma, sve ostaje po starom − odmaralište nastavlja propadati. Neću o tomu, ma koliko bi o tomu itekako trebalo, jer ono nije bilo bez važnosti u životima Riječana.

Paviljon Ri / Velid Đekić

U te je živote odmaralište ušlo još u danima prije Drugog svjetskog rata, pa mi je iz njegove duge biografije podsjetiti na poneke zanimljive epizode. Razlog? Neka budu podsjetnik da može i drukčije.

Dječje odmaralište

Čim je ratna frtutma okončala, 1946. godine, na odmaralištu su otklonjena ratna oštećenja i počelo ga se koristiti kao klimatsko lječilište. Ništa očekivanije od toga, ta bilo je izgrađeno ponad mora, na 860 metara visine, na mjestu gdje su blagodati planinske i mediteranske klime ruku pod ruku, što je bilo idealno za odmor – kako se u ta vremena znalo kazati – ovdašnjih radnih ljudi, s naglaskom na fizički iscrpljene i slabokrvne. Nakon nekoliko godina, od 1949. do 1953., zakratko su prepustili mjesto u objektu djeci.

Nije to bilo posve slučajno, znamo li kako je objekt izgrađen 1936. upravo za dječje ljetne kolonije, što je početna uloga koja je mogla donekle obvezivati. Odmaralište je 1949. jedno od ukupno 634 ljetovališna objekta koja su u Jugoslaviji korištena za organizirani odmor djece, a dodajmo kako je te godine, zahvaljujući upravo tim odmaralištima, na ljetovanju bilo 159.083 djevojčica i dječaka. Ne na trošak roditelja, nego na trošak državnog, kotarskih i gradskih proračuna, uz nešto sudjelovanja ondašnjih „masovnih organizacija“, koji su to vodili kao troškove „dječje zaštite“. Tko da im razuman zamjeri?

Lječilište

Riječko područje bilo je prvo u zemlji prema broju odmarališnih objekata za djecu. S kvarnerskog područja je 1950. na taj način na ljetovanje otišlo 6.810 djece, otprilike pola njih (3.230) našlo se u objektima na riječkom području, a druga polovica (3.280) u Sloveniji, u zamjenu za tamošnje mališane koji su stigli u kvarnerska odmarališta. Objekt na Učki radio je u rukama Narodnog odbora Kotara Rijeka. Prema dobrom običaju, djecu na Učki su tijekom boravka posjećivali roditelji, vraćajući se kući zadovoljni viđenim starim Putnikovim autobusom koji je polako, ali pouzdano vozio cestom što je vijugala Učkinim padinama.

Odmaralište su 1954. iznova preuzeli pacijenti, ponajprije oni s plućnim tegobama, koje je tu slao Zavod za socijalno osiguranje Rijeke, Pule i ostalih mjesta u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. Razlog? Medicinari su se prihvatili istraživanja djelovanja klimatskih uvjeta na ljudski organizam i utvrdili kako ti uvjeti imaju mnogo povoljniji učinak na starije nego na predškolsku djecu. Klimatsko lječilište Učka, kako su ga u to doba službeno nazivali, radilo je vođeno rukom upravnika Drage Kukuljana, a koliko je to činilo uspješno potvrđivalo je zanimanje za boravak u njemu iz raznih krajeva tadašnje države.

Nije to bilo bez teškoća, ponajprije zbog nedovoljno velikog smještajnog kapaciteta, zbog čega je u spavaonicama noćilo i po dvadeset osoba. Također zbog potrebe za adaptiranjem zgrade, koja nije bila predviđena za boravak zimi, pa su hodnici i blagovaonica bili popločeni cementnim pločicama, u objektu nije bilo dvostrukih prozora ni peći, instalacija za toplu vodu i slično. Poseban problem predstavljala je slaba prometna veza. Niti jedno prometno poduzeće nije pokazalo želju za organiziranjem stalne linije Rijeka – Učka, pa je vezu s lječilištem, neredovitu, održavao tek jedan kamion, koji je polazio put Učke (kada je polazio), u 14 sati. Takav „red vožnje“ nije bio teškoća samo za pacijente lječilišta koji su se u nj trebali javljati u jutarnje sate, nego i za Riječane koji su htjeli povremeno iskoristiti slobodno vrijeme za boravak na padinama Učke. Uprava je tomu željela doskočiti nabavom vlastitoga manjeg autobusa, ali za to je godinama manjkalo novca.

Ulaganja

Godine 1957. lječilištu je odobreno 18 milijuna tadašnjih dinara za preuređenje zgrade. To je omogućilo da 1958. velike sobe budu pregrađene, pa se umjesto velikih spavaonica dobilo 34 male s po dva ležaja. U sve prostorije stigao je novi namještaj, u sobe i peći. Na svakom krilu prvog kata zgrade, gdje su se nalazile spavaonice pacijenata, uređene su kupaonice s umivaonicima, tuševima i sanitarnim čvorovima. Objekt je opremljen modernom ambulantom. Preuređeno je i prizemlje zgrade, u kojemu su obnovljene društvene prostorije, nabavljen radioaparat s električnim gramofonom (televizor je u domu već postojao), svugdje su stavljeni dvostruki prozori i rolete, a nov izgled dobila je i kuhinja, s odvojenim dijelom za pranje suđa i velikim hladnjakom od četiri tisuće litara. U dvorištu je uređeno posebno skladište. Svemu su se pridružile dvije čitaonice s knjigama, raznim društvenim igrama, stolnim tenisom i kuglanom. Vani je uređena velika terasa s počivaljkama. Lječilište je dobilo izgled manjeg hotela za stotinu gostiju.

I tu se nije mislilo stati. Planom je bila predviđena dogradnja novog paviljona s oko 250 ležajeva, s najmodernijim uređajima, čime bi tadašnja spavaonica postala neka vrsta pomoćne zgrade, pretežno za potrebe osoblja, a kuhinja i blagovaonica ostale bi na starom mjestu. Valjalo je ujedno urediti park s cvijećem, čak se kanilo izgraditi vlastitu pekaru s krušnom peći, da se po kruh ne mora odlaziti u Opatiju, te nabaviti opremu za filmske projekcije.

Hotel

Takvim bi zahvatima objekt koji se godišnje koristio samo šest mjeseci mogao biti korišten osam mjeseci, ako ne i devet, zapravo sve do prosinca i učkarskih snijegova koji bi onemogućivali promet uskom i strmom prilaznom cestom.

Planovi, planovi... Da sve neće ići prema njima, signalom je podatak kako lječilište 1958. radi pod upravom hotelskog poduzeća u Lovranu, dakle počinje funkcionirati kako hotelski objekt, što mijenja pravila igre. Sve će se dodatno zakomplicirat kada oko na njega baci Savez planinarskih društava u namjeri da ga pretvori planinarski dom, odnosno izletište Riječana, Opatijaca i drugih, a na prijedlog Planinarskog društva Opatija. Hoće li se to i dogoditi drugo je pitanje, ujedno neko drugo poglavlje iz dinamične biografije odmarališta na Učki.

Tagovi: