Lopta iz svih kantuna

12.08.2011.

Nema malih bogova

Autor: Ivan Milatić

Najprije da se ispričam onima, ako ih ima, koji su redoviti pratitelji ovih umotvorina, ali objektivne okolnosti spriječile su me da napišem kolumnu u redovitom terminu ponedjeljkom. No, nadam se da će i ova ugledati svjetlo dana, a od narednog ponedjeljka sve će bez obzira na blagdan, biti u ustaljenom ritmu.

Lopta iz svih kantuna

Nisam niti sanjao da će se u danima od posljednje kolumne dogoditi toliko stvari da se bojim kako bi ovo mogla biti možda i najdulja kolumna koju sam napisao. Sve je krenulo sa „jadranskim derbijem“…. tako naime zovu loptačko nadmetanje Rijeke i Hajduka. Hajduk je igrao 30 a Rijeka 60 minuta no na kraju su pobjedu od 2:1 slavili Splićani. Uz pomoć suca naravno. Zvao se i još se zove Andrej Burilo i dolazi iz Osijeka što uopće nije nevažna činjenica, ako se zna da suce delegira njegov sugrađanin Željko Širić. Nije nevažno spomenuti da je Andrej imao svijetli primjer u ocu Antunu kako se sudi po zadatku. Odmah nakon poraza u Zadru Hajdukovi čelnici pokrenuli su cijelu mašineriju u medijima, zaprijetili istupanjem iz lige i nemam pojma čime sve ne, a zašto, zbog želje da prikriju sve slabosti vlastita igračkog kadra. Burilo je delegiran po zadatku i odradio ga je po volji domaćina. Igri riječke nogometne djece (neka oni iskusniji ne zamjere, a ovi mlađi neka se ne naljute) nema se zaista što zamjeriti. Igrali su borili se nije ih htjela niti sreća (pogođena stativa), a Burilo je žmirio na oba oka kada je Križman rušen u kaznenom prostoru i to ne jednom nego dvaput.

No kad smo već zemlja u kojoj je glavna vijest trudnoća Severine Vučković poslužiti ću se jednim stihom iz njezine uspješnice „Zar je važno tko je kriv kad se već sve to desi“…. Bilo je priznajem zanimljivo pratiti medijske istupe trenera bijelih Alena Horvata…od žao mi je da nemamo ovakvo suđenje na Kantridi do… ako nas nastave krasti povući ću ekipu s terena…. Mladi se trener na kraju smirio i shvatio da borba s vjetrenjačama baš nikome nije donijela koristi. Brojka od 11 udaraca u okvir splitskog gola dovoljan je razlog za optimizam jer Horvat je ovoj momčadi usadio želju da „gine“ na terenu i s ponosom nosi dres Rijeke. I to je najvrjednije što se moglo dogoditi i zbog čega u subotu protiv Varaždina treba doći na Kantridu bez iznimke i opravdanja jer prikazanim do sada svi riječki nogometaši to zaslužuju.

Što se nogometnih malih bogova tiče možda bi se time htjeli dičiti neki, ali dok je Zdravka Mamića u hrvatskom nogometu svi će ostali biti na marginama.

Zapjenilo se u svakom smislu na bazenima Kantrida. Vaterpolisti Primorja započeli su s treninzima i to je jedino pozitivno i lijepo što ću o tome napisati. Naime hrvatskim doprvacima od početka tjedna blokiran je račun. „Krivac“ za to je Daniel Premuš, a dug je star sedam godina, kada je Daniel nosio kapicu Primorjaša. Svaki dug kad-tad dođe na naplatu pa iznimka nije niti ovaj iz 2004. Proceduralno će sve možda teći sporije jer su u naredna dva tjedna na zasluženom godišnjem odmoru i direktor Damir Radonić i predsjednik Predrag Sloboda. Nema sumnje da će dug biti podmiren i račun odblokiran, ali šteta je što je do toga uopće došlo.

Još je puno gora situacija u ženskom klubu, a sve je kulminiralo ili dostiglo točku usijanja kada je trener „rožica“ Mauro Mervcich obrazložio razloge svog odstupanja i pojasnio odlazak s klupe kluba koji je u prošloj sezoni osvojio Kup u Zadru i igrao finale Prvenstva Hrvatske. Trener u ostavci riječkih vaterpolistica izravno je prozvao predsjednika kluba Ivu Bačića koji je pak javno izrazio nezadovoljstvo ostvarenim rezultatima u prošloj sezoni. No jedno je smetnuo s uma - sve te cure igraju za „nula kuna“ i praktično plaćaju da bi igrale, a onda njihov predsjednik time nije zadovoljan, a nije se potrudio učiniti ono što predsjednici u drugim sportskim klubovima čine; namaknuti novac. Bilo kako bilo od 30. lipnja sve stoji u ženskom vaterpolskom klubu i nikoga iz uprave za to nije niti najmanje briga, jer već spomenuti Bačić ne žuri niti sa sazivanjem skupštine, niti sa bilo kakvim aktivnostima. Možda misli da je mali Bog ženskog vaterpola…e pa mislim da se gadno prevario.

I da ne bude sve baš u ovom tonu i da Vas ne davim predugim pričama napisati ću još i ovo. Znate li za poslovicu „Dok jednom ne smrkne drugom ne svane“. Mladi riječki košarkaš Fran Pilepić došao je u priliku priključiti se radu reprezentacije nakon što je prvi razigravač reprezentacije Roko Leni Ukić na jednom od nedavnih treninga slomio ruku. Ma nema niti malih niti velikih Bogova ili možda ima tko to zna, ali oni zaista nisu tema ove priče.

Tagovi:
Sviđa se korisniku:

Ukupno <3: 1