ABECEDA KAPITALA

25.03.2015.

Natjecanje „pametnih“ gradova

Autor: Dejan Cvjetkovic

Mnogi gradovi vole se hvaliti svojom inovativnošću. Intelligent Community Forum (ICF) najavio je, kao i svake godine, Top7 inteligentnih zajednica. U popisu se nalaze gradovi i mjesta iz 5 različitih zemalja, tri zajednice iz SAD-a, jedan iz Australije, jedan iz Brazila, jedan iz Kanade te jedan iz Tajvana. Ima li u ovoj listi mjesta hrvatskim gradovima?

Kolumna Abeceda

Osnivač ICF, Robert Bell, izjavio je da se više od 400 gradova širom svijeta bore za naslov. Jedna od osnovnih kategorija je provjera rigoroznim metodama da li gradovi dokazuju da mogu educirati građane i potaknuti ih na uspješno korištenje inteligentnih rješenja. Dakle, postoji ogroman napredak od onog što u Hrvatskoj nismo niti dotakli, a to je uvođenje tehnoloških rješenja. Već kratka snimka stanja tehnoloških rješenja u našim gradovima pokazuje da smo daleko od općeg pojma „pametnog grada“, te da još uvijek niti sam pojam ne razumijemo, već svaki tehnološki pomak smatramo rješenjem. Svijet se prilično odmakao te već provodi sociološke analize i edukacije građana za rješenja koja su već davno uveli. I sad ih reklamiraju i pojašnjavaju svojim građanima. 


ICF izbjegava pojam „inteligentnih gradova“ te uvodi novi pojam, „inteligentne zajednice“. A to su, prema njihovim pojašnjenjima, zajednice koje su shvatile ogromne izazove „broadband“ gospodarstva, te su svjesno uspostavile korake da lokalno gospodarstvo bude sposobno prosperirati unutar zajednica. Pa kažu da ovi gradovi nisu nužno veliki gradovi ili poznata tehnološka čvorišta, već se nalaze u zemljama u razvoju, kao i u industrijskim predgrađima, na obalama ili u zaleđu gradova na obalama. Vrlo je zanimljivo da su gradovi koji su kupili skupa rješenja velikih globalnih tvrtki, a nisu razvijali vlastita, završili vrlo nisko na tablici konkurentnosti. 

Sociološki element u takmičenju gradovi su dokazivali tzv „digital inclusive“ pristupom prema građanima, nudeći javna računala te digitalne tečajeve opismenjavanja stanovnika. ICF je objasnio kako je prateći precizno svaki element precizno sastavljenog popisa zahtjeva, te ispitivanjem sudionika utvrdio da je sedam gradova model gospodarske i društvene transformacije u 21. stoljeću. Oni nisu, pojasnio je ICF, najnapredniji tehnološki centri, niti gradovi sa najboljim gotovim rješenjima, već je svaki od njih primjer dobre prakse u širokopojasniim implementacijama raznih tehnologija, razvoju radne snage, inovacijama, digitalnoj enkluziji i zagovaranju rješenja koji nudi lekcije ostalim regijama, gradovima, općinama, gradićima i selima kako lokalno tako i globalno. Jednostavnim rječnikom rečeno, oni su zacrtali nove smjerove u trajnom prosperitetu i razvoju za svoje građane, tvrtke i institucije.

"ICF čestita svima na novoj Top7 ljestvici. Ova skupina predstavlja niz različitih pristupa i strategija planiranja, "izjavio je ICF suosnivač Louis Zacharilla. "Svaki je od ovih gradova „revolucionaran“ na svoj način, a svaki od njih planirao je svoju budućnost na način koji je u skladu sa njihovim kulturnom identitetom, a uz pomoć univerzalno dostupnih digitalnih alata i širokopojasne tehnologije. Kao što smo vidjeli svake godine, gradove, gradove i regije koje i dalje rade s tim alatima i konceptualno su se transformirali iz "pametnog" u "inteligentni“.

Trenutni popis sedam „najpametnijih“ gradova je: 

Koji su to profili postignuća za svaku zajednicu ponaosob a prema pokazateljima uspješnosti? Analizirajmo.

Pojavivši se već treći put na ljestvici Top7, Arlington County koristi pametnim planiranjem prednosti svog položaja u blizini Washingtona. Arlington nastavlja rast zacrtan prema Telecom master planu, dok se sve inovacije obavljaju na sveučilištu Virginia Tech i Arlington Way. Formalna savjetodavna skupina građana, kojih u grupi ima preko 40, utječe na odluke o svemu, od korištenja zemljišta do tehnologije, te intenzivno surađuje sa Vladom, poslovnim i neprofitnim sektorom, a sve u svrhu poticanja inovacija.

Drugi na listi, Columbus, već treću godinu za redom, ima najveću koncentraciju TOP 1000 tvrtki u USA. Columbus ima za cilj prevladati svoj najveći izazov, koji mu se desio zbog odljeva mozgova 2007-2009. U ovom trenutku grad potiče zapošljavanje, prema programima sa Vladom. Uz sve probleme ostaje činjenica da grad prema indikatoru zapošljavanja stručne radne snage premašuje 35%. Još 2013 Columbus je proglašen jednim od deset gradova u USA za nove studente.

Ipswich se pojavljuje u ovoj tablici po prvi put. 2011 godine Ipswich je objavio 20 godišnji plan gospodarskog razvoja dizajniran za borbu prema izazovima koji će uslijediti. Kad je 2009 godine australska vlada najavila program „Broadband network“ Ipswich je pokrenuo suradnju sa lokalnim zajednicama kako bi stvorili ono što se danas zove zapadni koridor nacionalne širokopojasne mreže, te je privukao nacionalne ulagače. Projekti kao što su Digital Hub ili Digital Enterprise smišljeni su u svrhu osposobljavanja građana za korištenje digitalnih vještina. Ipswich započinje veliku rekonstrukciju središta grada u kojem će glavnj riječ imati digitalne tehnologije prema potrebama stanovnika.

Predugo bi trajalo da analiziramo sve gradove, te ćemo se ovdje zaustaviti. Vjerujem da smo čitajući ovo shvatili zajedničku nit koji svi gradovi sa liste imaju, a to je suradnja sa građanima i razvoj vlastitih, lokalnih mini businessa. Ovi gradovi ne očekuju ulagače koji bi im pokrenuli davno ugaslu industriju ili ulažu novac u infrastrukturu prema drugim gradovima, već stvaraju svoj vlastiti otok inteligencije.

Kako je ovo moguće primijeniti u našim uvjetima i da li naši gradovi imaju šansu jednom ući u ovo zanimljivo nadmetanje? Imam osjećaj da kod nas još uvijek, a tome neće brzo doći kraj, vlada paradigma zastarjelih promišljanja o gradovima kao industrijskim središtima ili kao prolaznim mjestima u koja čovjek dođe i nakon nekon vremena ode. Pri tome mislim na turizam, koji nam je u glavama prioritet, iako ne razumijem zašto, jer svijet već davno ide svojim novim smjerom kretanja. Suradnja sa građanima, privlačenje ljudi od kojih se očekuje da ostanu i da čine gradsku inteligenciju u ovom trenutku ne vidim kao zacrtani prioritet niti jednog grada. Razvijaju se ideje o razvojima pojedinih sektora, sve u nadi da će razvoj tog sektora dovesti i radnu snagu, bez promišljanja o tome koja je to radna snaga koju danas trebamo, nedovoljan angažman vlastitih snaga, građana, već korištenje stranih rješenja, zatvorene sredine u koje običan čovjek ne može ući, sve su to problemi naših zajednica. No, sigurno da postoji i dio krivice na stanovnicima, koji vrlo često sami ne mogu ili ne znaju artikulirati svoje želje i potrebe, pa se onda odnose krajnje negativno prema svakoj novij ideji ili inicijativi, ne želeći izaći iz vlastitog komoditeta. Očito nas očekuje jako duga i jako iscrpljujuća borba, prvo  sa sobom samima.