Priroda društva

21.12.2012.

Kakav prekrasan svijet!

Autor: Davor Suhan

21.12. 2012., poznat kao posljednji dan majanskog kalendara, očekivan je sa raznim previđanjima, koja su medijski popraćena uglavnom katastrofičnim naslovima i posvemašnjim izrugivanjem na račun mnogobrojnih proročanskih spekulacija, čak nerijetko izvedenih iz veoma površnih novinarskih interpretacija modernih znanstvenih teorija. Ali ono što je mnogima u toj sveopćoj senzacionalističkoj medijskoj gužvi promaklo primijetiti jeste činjenica da je ovaj datum definitivno na svjetlo dana iznjedrio novu “znanstveno-fantastičnu” paradigmu koja bi u skoroj budućnosti doista mogla u potpunosti promijeniti lice zemlje.

Priroda društva

U ovom trenutku još uvijek mislim da je sintagma “znanstveno-fantastična” najbolja odrednica ove paradigme, iako sam sklon odmah dati do znanja kako je više riječ o već sasvim profiliranoj duhovnoj filozofiji, duboko utkanoj u osobni i kolektivni svjetonazor sve većeg dijela čovječanstva.

Zanemariti ovu pojavu, značilo bi ostati slijep na jedan eklatantan sociološki fenomen; i ako se već želimo baviti toliko omiljenom razonodom kao što je predviđanje budućnosti ( pa ako baš hoćete, i proricanjima naše vlastite kolektive “sudbine”), onda je ova egzaktna sociološka pojava sigurno pravo mjesto odakle treba krenuti u tu vrstu avanture.

Kao najzanimljiviji detalj u ovoj globalnoj sociološkoj transmisiji, vidim raskol znanstvene zajednice ( po svome značenju, usudio bih se reći, ravan onom Crkvenom iz 1054.), koji označava ne samo duboku svjetonazorsku podjelu među znanstvenom elitom, nego i svojevrsni povrat antičkom ujedinjenju znanosti i filozofije, kao jedinstvenoj disciplini logičko-kritičkog razmišljanja.

Mainstream mediji, okupirani više zgrtanjem profita, i pod snažnim utjecajem interesnih lobija, još uvijek skrivaju ovu pojavu (svjesno ili nesvjesno), ali svatko tko se uspio odmaknuti od ove vrste medijskog utjecaja, tražeći nezavisne izvore informacija, i sam je mogao uočiti “što se iza brda valja”.

Nalazi li se sunčev sustav ovoga časa u transformacijskoj fazi prema petoj dimenziji, za ovu je priču najmanje bitno. Suprotno tome, fokus pažnje treba usmjeriti na transformaciju mentalne strukture sve većeg broja Zemljana koji se nalaze pod utjecajem ovog uvjerenja. Činjenica je da ono postoji i da se ova vrsta duhovne preobrazbe strahovito širi uzduž čitave planete, noseći sa sobom potencijal velikih društvenih promjena.

Riječ je o populaciji ljudi izrazito privrženih karakterističnom načinu intuitivnog opažanja i produhovljenog razmišljanja. Kao članovi “skupine”, ideološki, veoma su bliski, socijalno osjetljivi, kulturno-tradicijski osviješteni – ali nacionalno neopterećeni, što ih povezuje u izrazito čvrstu i stabilnu svjetsku mirovnu zajednicu, osobito privlačnu mladim ljudima.

Upravo takva vrsta socijalne povezanosti podsjeća me blago na, ne tako davni, hippy pokret, samo što je ovoga puta idilična duhovna vibra “djece cvijeća” podignuta na jednu puno višu razinu svijesti – suptilnijeg razumijevanja svijeta i odgovornijeg socijalnog ponašanja. Zato je njihov rokenrol daleko manje bučan nego onaj s kraja šezdesetih, ali društveno-ekološki jednako osviješten kao i prije.

Na to smo, uostalom, ukazali već u našoj prvoj kolumni “Oni dolaze”, sa kojom smo, ne slučajno, otvorili ovaj društveno-tematski blog pod naslovom Priroda društva, referirajući se upravo na početak novog vremenskog ciklusa koji započinje završetkom drevnog majanskog kalendara.  

Proročanstvo koje sugerira viziju novog svjetskog poretka, uz predviđanje “kraja svijeta kakvog poznajemo”, nije nešto što treba čekati da se dogodi, nego pomoći da se ono doista ostvari. Ako je 21.12. 2012. inicijacija te ideje, onda ju treba podržati i uči u nju punim srcem, sa istim onim žarom koji je plamtio u kolovozu 1969. na Woodstoku. Sve ostalo je manje važno.

“Hajde da gradimo svijet nove odanosti.” – rekao bi “neki unutarnji Glas” Vesni Krmpotić, dok zapisuje misli vlastitoga srca u potpunoj vjeri da one dolazi iz samog srca Svemira. – “Hajde da ne znamo tko smo dok nismo Božji. Hajde da ne znamo gdje smo dok nismo jedni drugima u srcu. Hajde da ničega nemamo dok sebe nemamo. Hajde da budemo što nismo nikada bili, jer nismo umjeli biti. Hajde da se mijenjamo, pa će se dom promijeniti, pa će se ulica promijeniti, pa će se grad promijeniti, pa će se zemlja i svijet promijeniti, pa će se promijeniti zapis u zvijezdama.” 

I potpuno je nevažno što o tome misli netko drugi, sve dok slijedimo vlastitu istinu, vjerujući kako svijet poslije nas više neće biti isti…svjesni da smo za svoga života ugradili u njega barem jednu vlastitu misao u zalog trajnog mira i dobrote, istovremeno prihvaćajući bez ikakvih predrasuda svo šarenilo boja, okusa i mirisa različitih kultura i osobnih uvjerenja, dokle god i na bilo koji način isijavaju iz sebe čistu ljubav.

Tagovi: