Vinil je finil

28.08.2018.

"Jazz Beat" (Ex Libris, 2017.): Kako su pjesnici i džezeri ujedinili snage

Autor: Vlado Simcich

Moje se poznavanje jazza uglavnom svodi na kontakte koje imam i održavam s lokalnim muzičarima iste provenijencije. Malo još preko toga u kolekciji čuvam, a ponekad s velikim guštom i slušam, ploče Milesa Davisa, Cheta Bakera i razne kompilacije kojima je bio cilj popularizacija žanra. U želji da proširim znanja svojedobno sam kupio i mini enciklopediju Jamesa Lincolna Colliera, "The Making of jazz", u kojoj autor skromno smatra da jazz 'možda nije dovoljno univerzalan i ne nudi dovoljno sadržaja da bi se mogao nazvati umjetnošću', ali svakako spada u one čimbenike koji utječu na emotivno ustrojstvo onih koji ga obožavaju.

Vava - Vinil je finil

Radi se o ogromnom naslijeđu starom gotovo stotinu godina otkad su se počele objavljivati i prve snimke na čvrstim nosačima zvuka, stoga nije jednostavno u čitkom obliku sažeti sabrana djela jazza i predstaviti ih kroz samu jedno izdanje. No, za sve postoje i iznimke. Naime, riječki izdavač Ex Libris, ujedno i antikvarijat na Rivi Boduli, nedavno je objavio sjajan naslov pod nazivom "Jazz Beat - o utjecaju jazza na djela beat generacije i obratno", i to u izboru i prijevodu Voje Šindolića.

Beat generacija se pojavljuje s autorima Williamom Borroughsom i Jackom Kerouacom iza drugog svjetskog rata, a sam fenomen se počeo širiti glasno kada se ta književna forma preselila s istočne na zapadnu obalu SAD-a, u zaljev San Francisca, gdje su se od 1957.godine počele održavati književne jazz večeri. U jazz klubu The Cellar, pjesnici Kenneth Roxroth i Lawrence Ferlighetti recitirali su svoju poeziju uz pratnju The Cellar Jazz Quinteta, a kako su večeri bile izuzetno posjećene uskoro se pojavila na tržištu i ploča The Poetry Readings in the Cellar, prva u nizu.

Uskoro su i ostali pjesnici i džezeri ujedinili snage i nastavili sličnim putem, od Charlieja Parkera, Dalea Hillaryja, Alana Neila, a svima je bilo zajednička sklonost improviziranju i sloboda u izričaju, ukratko pobuna protiv ustaljenih komercijalnih i unaprijed zadanih muzičkih i pjesničkih formi. Tek je kasnije generacija beatnika poput Allana Ginsberga, Timothyja Learyja, Alana Wattsa, Jerryja Rubina spojila svoju poetiku s rokenrolom, utječući na rad Beatlesa, Stonesa i kompletnu scenu San Francisca, Grateful Dead, Jefferson Airplane, Quicksilver Messenger Service, Big Brother and the holding Company. I mnogi drugi glazbenici su u djelima beatnika pronašli cijeli bunar za vlastita nadahnuća, sasvim svejedno jesu li su bili rokeri ili džezeri.

U Antikvarijatu Ex libris održala se jednodnevna izložba nacrtanog i naslikanog materijala američkih beatnika i njihovih suvremenika, uz živu poeziju Voje Šindolića spojenu s jazzom uživo.

Vojo Šindolić je dubrovački autor, kao vrlo mlad preuzima uredništvo jedinog jugoslavenskog časopisa za rock muziku Džuboks, od 1976. do 1979., a njegovo najpoznatije pisano djelo je Sredozemna medvjedica, objavljena 1987. u bibliofilskom izdanju. Poeziju su mu objavili u Rusiji, Italiji, Njemačkoj, Japanu, Americi, a također je stekao i počasno članstvo u Američkoj akademiji umjetnosti i književnosti.

U ovo je izdanje Šindolić uključio prijevode pjesnika različitih tematika i stila, kao i popratne tekstove o jazz glazbenicima. Prvi dio knjige sadrži teorijske tekstove o suodnosu i međusobnom utjecaju, dok se u drugom dijelu, obimnijem, nalazi izbor najznačajnijih pjesnika Beat generacije, poredanih kronološki. Treći je dio nazvan 'Prilozi', koji sadrži uzbudljive Kerouacove eseje 'Osnove spontane proze' kao i 'Shvaćanje i tehnika za suvremenu prozu', te nekoliko njegovih haiku zapisa. Kako i sam autor kaže u uvodniku, jer je družio i nastupao s beatnicima, itekako je kompetentan u izradi ovog vrijednog naslova, ali isto tako napominje da je ovaj izbor u knjizi obojen vlastitim zanimanjem, sklonostima i prevoditeljskim mogućnostima.

"Jazz Beat" sadrži, osim prijevoda poezije, i odlične arhivske CB fotografije muzičara i pjesnika. Sasvim je svejedno jeste li poklonik jazza i beatnika, knjiga je pisana pitko i razumljivo, kao da istodobno čitate Murakamija i na repeatu slušate Davisovu Well you Needn't.