Lopta iz svih kantuna

03.12.2012.

Ispunjeno obećanje, nepotrebne tenzije i najljepša sportašica u gradu

Autor: Ivan Milatić

Sve u svemu bio je ovo lijep i zanimljiv sportski tjedan iza nas, ako se izuzmu već tradicionalna odbojkaška razočaranja. Prošlo je već puno više od tjedan dana otkako je odbojkaški "alfa i omega" Livio Tončinić obećao "Ako ne pronađem sponzora odlazim". Niti je pronašao sponzora, niti je otišao. Odavno znamo da "velike ribe jedu one manje" ili odbojkaškim rječnikom rečeno "Rijeka je pojela Kostrenu". Namjerno nisam pisao niti ŽOK niti HAOK jer klub je registriran kao HAOK a u natjecanjima nastupa kao ŽOK. No, kako kaže jedna pjesma "toga ima samo kod nas".

Lopta iz svih kantuna

Što se ispunjenog obećanja tiče riječ je o onome što je obećao predsjednik nogometaša Rijeke Damir Mišković. Rekao je "Rijeka će biti druga". I sada, danas nakon "jadranskog derbija" koji je u nedjelju navečer završen u Splitu podjelom bodova 1:1 Rijeka jest druga i vrlo je izgledno da će na toj poziciji i prezimiti. U posljednjem kolu prije odlaska na "zimski san" na Kantridu dolazi koprivnički Slaven Belupo. Ova dva protivnika dijeli samo bod na tablici pa je riječ o istinskom derbiju kola. Još jednom u kratkom razdoblju za izabranike Elvisa Scorije. U dva boda od druge do šeste pozicije svjedoče o izjednačenosti barem dijela lige. Ako izuzmemo Dinamo dojam je da svatko svakoga može pobijediti. Jučer je na Poljudu mogla slaviti i Rijeka. Maestralnim pogotkom Leona Benka iz slobodnog udarca u posljednjim trenucima prvoga dijela Rijeka je stigla do vodstva no ispustila ga je u vrlo ranoj fazi nastavka. Ono što mi se ne sviđa su bespotrebne tenzije među igračima, jer nikome ne trebaju fizički nasrtaji na riječkog kapetana Darija Kneževića ili psovanje Mate Neretljaka samo zato  što je Split zamijenio Rijekom. Još je jedna izreka prikladna za to a ona glasi "tko gubi ima pravo da se ljuti" ali ima i ona "porazi su sastavni dio sporta" ali mislim da je jučerašnjim ponašanjem Hajdukovih igrača izgubio samo sport. Obećao je il Presidente i da mu je u trogodišnjem planu osvajanje naslova prvaka, a kako je dokazao da je čovjek od riječi koji drži svoja obećanja već mi je nekako bliži doček prvaka na Korzu krajem svibnja 2015. godine. I da, još samo nešto.

U subotu u Rijeku dolazi jedan od ljubimaca riječke nogometne publike i neokrunjeni kralj hrvatskih strijelaca Davor Vugrinec. Kažu da mu je ovo možda posljednja igračka sezona. I zbog Vuge i zbog derbija i zbog činjenice da je ovo posljednja utakmica u ovoj kalendarskoj godini nadam se da će tribine biti pristojno pune i da će nakon utakmice uslijediti - vatromet. Što bi značilo da je Rijeka pobijedila.

No, ono što me muči već godinama pa i desetljećima ako hoćete mučiti će me i naredne subote. Ne razumijem i nikada neću razumjeti zašto se relativno malobrojni kvalitetni sportski događaji u našemu gradu moraju preklapati. Posebno mi to nije jasno kada je riječ o klubovima iz "iste sportske obitelji" Rijeci i Primorju i ne želim i neću prihvatiti priču da svaki sport ima svoju publiku jer znam da postoje istinski ljubitelji sporta koji bi vrlo rado pogledali i nogomet i vaterpolo. No to im je pravo opet oduzela neka administrativna odluka. I ako se za termin odigravanja nogometnog susreta znalo dovoljno unaprijed ostaje mi enigma zbog čega je pomaknut termin odigravanja prijateljskog humanitarnog susreta između vodećeg sastava Jadranske lige i najbolje momčadi Srbije u ovom trenutku. Ako se zna da sav prihod sa utakmice Primorje EB - Radnički Kragujevac ide za odjel onkologije Dječje bolnice Kantrida onda bi nam valjda svima trebao biti cilj da se na bazen natiska 1500. No, naravno iako je bila najavljena za 20 i ova utakmica počinje u 19 sati. A osim činjenice da će ovo biti prva prilika da se pozdravi riječke sportske heroje, da se sa njima slika, pored osvojenog Kupa u redovima Radničkog nekolicina je vrhunskih vaterpolista koje predvodi hrvatski zlatnik iz Londona Damir Burić. Tu je i prošlogodišnji vratar Primorja Zdravko Radić, pa jedan od najboljih vaterpolista svijeta Vanja Udovičić, pa legendarni Crnogorac Boris Zloković... Netko će reći lijepo je kad ima izbora, ali ne treba birati ako se može uskladiti termine i pogledati sve.

Riječka sportska publika pomalo je čudna i ponekad teška za razumjeti. Ako se uzme da u 80%  slučajeva po mojoj slobodnoj procjeni publiku na sportskim borilištima čine muškarci nije mi jasno zbog čega je na utakmicu Pletera i Šibenika u subotu na Kozali došlo svega 100 gledatelja. Ljudi propustili ste vidjeti najljepšu. Na Kozalu je došla Antonija Mišura, ubacila je 18 poena, a njezina reprezentativna kolegica Luca Ivanković dodala je 33 i njih su dvije gotovo same postigle poena koliko i Pleter. Košarka je te večeri zaista bila u drugom planu. Šibenik je bio dva puta bolji, a u svojim redovima ima i najljepšu, pa Vam i očekivani poraz puno lakše pada.

Košarkaši Kvarnera na zimsku pauzu odlaze s prve pozicije i osam pobjeda uz tek jedan poraz i žive i dalje svoj košarkaški san koji bi na proljeće na Kozalu mogao dovesti i one najjače, Cedevitu, Cibonu, Split i Zadar, a cilj im je prije početka "loptanja pod obručima" bio i ostao borba za opstanak.

Pobjednički niz nastavili su i rukometaši Zameta koji su lakše od vlastitih očekivanja na gostovanju u Vidovcu nadigrali domaćine sa 28:24. U subotu na Zamet dolazi Dubrava i nadam se da i taj susret neće početi u 19 sati, ipak je dosadašnji termin za rukomet bio sat ranije.

Prije zimskoga sna još nas ovoga vikenda čeka puno uzbuđenja i zato zapamtite krepat ma ne molat. Vidimo se na tribinama.