Vinil je finil

04.04.2018.

GIPSS revisited

Autor: Vlado Simcich

Pod nekim školskim odmorom Dean i Erik su odlučili osnovati bend. Za početak su sjedili ispred garaža drugih, već afirmiranih, sastava skupljajući hrabrost. Bilo je jasno jedino to da će Erik svirat gitaru. Iako, nije mu bila mrska ni ideja o tome da bude i pjevač, no postavilo se pitanje čime bi se onda točno imao baviti Dean. Samoreklamiranjem? Puštanjem ploča prije nastupa? Snimanjem video uradaka? Možda ritam gitarom? A kad je prevladao razum, riješeno je da ulogu glavnog vokalista, a ako bude nužno i tekstopisca, preuzme, dakle, Erik. Ubrzo se senzacionalna vijest raširila po školi. Istina, krajem je osamdesetih svašta prolazilo pod kategoriju svjetskog događaja, pa ne čudi ni u ovom slučaju entuzijazam koji se čuo za velikog odmora.

Vava - Vinil je finil

Alkatraz bend je uskoro evoluirao u No Time to lose. No, onda je valjalo uključiti i neke nove čimbenike u postavu. Za početak, pjevača koji umije baratati s usnom harmonikom jer smjer kojim se kretao bend bio je ritam i bluz i garažni rock. Čim su pronašli adekvatnu prostoriju za vježbanje, noge su im prestale biti ukočene od treme, krhka ravnoteža se uspostavila među članovima, krenulo je skakanje čitavih centimetar u zrak jer im plafon ionako više nije ni dozvoljavao. Zaključili su da je to vraški dobro pa su me pozvali na probu. Jer ja kao nešto ipak znam o muzici. Nisam ih stigao razuvjeriti u suprotno jer mi je jezik brži, ne od ruku nego, od mozga. Pokušao sam pronaći mjesto u podzemlju Konta, gdje se odvijala audicija, na kojem bih odložio svoje gluteuse, kad li su NTTL već zaprašili po standardu Roxette. Ha, pa dobro je to, rekao sam u sebi, štiteći nezgrapno uši od navale decibela. Engleski je korektan i još ga se da izvježbati. Prijateljski sam im zapljeskao pa su nastavili derati po rokenrolu. Jel mislim da se negdje dade snimiti kakav demo, zanimalo ih je. Pa naravno. Kod Trpkova. Predraga Trpkova. Odlično, zaključili su. Ćeš ga ti nazvat? Dakako, jesam već. A dogovor kod Predraga se ima poštovati. Nema cile-mile, ma kakvi, jok! Kako ih je u međuvremenu napustio basist bio sam prinuđen na sebe preuzeti taj segment za snimanje preporučujući im za budućnost ipak nekog kompetentnijeg. Jel znaš nekog basistu, pitali su. Slobodnog? Ne. Ali znam basisticu. Pa to je još bolje, skočili su naglo loveći zrak od uzbuđenja! Vanda je usvojena bez prigovora, a prije demoniziranja već su prekršteni u - Gips.

Stigao je i Ri Rock '93. Bend je bio odlično uvježban, išlo se na frizure, napravila su se specijalna odjela, a strah da će se osramotiti pred brojnom publikom kluba Palach bila je pogrešna. Tomislavu je glas radio kao podmazan, sigurniji i samouvjereniji, Vanda je bila skoncentrirana nad vratom svog Fendera, Erik je mahao rukom preko žica, Dean se smijuljio od zadovoljstva i namigivao curama, Ivo je pažljivo i odmjereno udarao po kožama bubnjeva. Žiri, sastavljen od novinara, muzičara, zgubidana i organizatora je zaključio da nema niti jednog zanimljivijeg objekta na festivalu te im jednoglasno utrpao prvu nagradu u ruke! Slavlje se otelo kontroli negdje oko 2 iza ponoći pa sam otišao kući.

Gipss (drugo 's' dodano je vremenom estetike radi) su uskoro postali prava koncertna atrakcija, nastupajući po svim državnim festivalima i ama baš nigdje im nije pošlo za rukom proći nezapaženo. Kad im se javio Berislav Sabolić, direktor male nezavisne izdavačke kuće Ill in the Head, sa željom da im se objavi neka ploča, život im je u potpunosti počeo imati smisla! Tako je i bilo. Nakon završetka studijskih sessiona koji su se odvijali na Krku, opet kod Predraga, Berislav je vrlo brzo realizirao svoje obećanje i sedam inčni vinil na 33 okretaja sa šest pjesama pod nazivom 'vragoder e.p.' je objavljen 28. lipnja 1996. u zavidnoj tiraži od 200 komada! Za koji dan u izdanju Dallas Records u dućanima će se pojaviti reizdanje, digitalno obrađeno i remasterirano, obogaćeno s pet još starijih pjesama i čini sve zajedno dokumentarno izdanje Gipssa, prvi puta objavljeno na kompakt disku. Neke su pjesme na domaćem, a ostatak na stranom narječju.

Ri Rock 93U kasnijoj inkarnaciji Gipssa došlo je do velikih smjena među članovima, pa je i izričaj okrenut prema alter noise bio snažnije izražen, što se lijepo da čuti iz njihovog jedinog debi albuma UH!, iz 1997. Nažalost, nakon objave prvijenca bend, sastavljen od Melinde Kostelac na vokalu, Vande Vujatović na basu, Nenada Jakšića na gitari i Marka Jurića na bubnjevima, je odlučio prestati postojati, iako su iza sebe ostavili sjajnu hit ploču i nekoliko zapaženih video spotova, poput 'Program tvog kompjutera' (da, riječ je o Denis&Denis coveru, i to jednom od najboljih u regiji!) i 'Zemlja'. No, povodom njihove kolekcije starih snimaka izražavam želju te držim fige da se barem jedan dio društva okupi i prisjeti starih dana i možda čak i zasvira pred publikom koja je simpatizirala njihov zvuk.