Lopta iz svih kanutna

24.12.2012.

Čestitke i aplauzi

Autor: Ivan Milatić

Još jedna sportska godina bliži se kraju. Teža nego ona prije nje, ali lakša od one koja dolazi, ako je za vjerovati političarima koji bi ipak trebali znati više od nas običnih smrtnika. Ovo je vrijeme, čestitanja, domjenaka, svečanih i manje svečanih večera, vrijeme svođenja računa.

Lopta iz svih kantuna

Pa onda nema smisla da ova kolumna ne protekne u takvome, svečanom, čestitarskom tonu, kome krivo, a kome pravo. Krenuti ću redom od odbojkašica Rijeke. Zauvijek najbolja riječka sportska ekipa osvojila je u subotu još jedan 14 trofej u eri Igora Lovrinova. Uz izgubljen jedan set u polufinalu protiv zagrebačke Mladosti i glatkih i čistih 3:0 protiv velikogoričke Azene Riječanke su dokazale da im u Hrvatskoj nema ravnih i da jednostavno nemaju konkurencije. Bez obzira na to žive li po tri u garsonijeri imaju li ili nemaju struje ili telefona, hrane li se u pekarama ili finim restoranima riječke su odbojkašice jednostavno nepobjedive.

Istini za volju "alfa i omega" riječke odbojke pa i šire Livio Tončinić održao je obećanje i "zatvorio financijsku konstrukciju"odmah iza Nove godine Rijeka bi trebala riješiti pitanje sponzora i financiranja. Trebala bi i drugi puta promijeniti naziv kluba u istoj sezoni, i dodati skraćenicu sponzora, najveće hrvatske osiguravajuće kuće. Neka mijenjaju sve samo da ne mijenjaju navike pobjeđivanja.

Čestitke ću još jednom uputiti vaterpolistima Primorja koji su nakon 17 dugih godina Kup donijeli u grad. Ta skupina sjajnih mladih ljudi i sportaša u ovoj sezoni još ne zna za poraz. Neovisno o protivniku i vrsti utakmice Primorjaši skaču u bazen da bi pobijedili, a tako će vjerujem i nadam se ostati i u narednoj 2013 godini.

U "rubrici" vaterpolo čestitam i Samiru Baraću na svemu što je osvojio u sportskom životu i na činjenici da se prihvatio predsjedavanja Riječkim sportskim savezom u najtežem mogućem trenutku za riječki sport. Njegove ideje, energija kojom ulazi u taj novi izazov kao i ekipa sa kojom se okružio u nastojanju realiziranja svojih zamisli jamac su nekih boljih vremena za sport u našem gradu.

Čestitam i onima koji su pokazali veliko riječko sportsko i humanitarno srce i koji su u Sportski centar Zamet u petak Zamet uspjeli dovesti 300 djevojčica i dječaka, djevojaka i mladića koji su činili drugi "Božić na hakli". Turnir nije imao kotizaciju, već je ulaznica bila u hrani za potrebe Socijalne samoposluge. Skupljeno je više od 800 kilograma hrane i na to treba biti ponosan jer to je rađeno za one kojima je hrana najpotrebnija. Ne samo čestitke već i sve pohvale za ideju i realizaciju.

Posljednji u redu za čestitanje ali nikako manje bitan je Klub riječkih olimpijaca. Fantastične ideje, sjajne priče, sjajni ljudi čine taj Klub. Njihova druženja se dugo pamte i teško zaboravljaju. Energija kojom je 87-godišnji Zdravko Ćiro Kovačić govorio o svome nekadašnjem suigraču Ivici Jobu Curtiniju na dodjeli 20 jubilarnog trofeja koji nosi njegovo ime a koji je ove godine pripao još jednoj riječkoj vaterpolskoj legendi, Igoru Hiniću, nešto je što me oduševljava i što me motivira za dalje. Barba Ćiro motivira i predsjednika Kluba Aramisa Naglića ali i sve ostale članove da ga prate. Njihova ideja o otvaranju Muzeja riječkog sporta nešto je što me apsolutno oduševilo.

Svima Vama koji ovo čitate i cijeloj riječkoj sportskoj obitelji želim sretne i mirne blagdane, a narednoga tjedna, kako je i red obaviti ćemo retrospektivu godine. Krepat ma ne molat! Vidimo se na tribinama.