Paviljon RI

10.07.2019.

Auto-moto jurnjava u režiji Rafinerije

Autor: Velid Đekić

Prijedlog zakona kojim će se kazne za prometne prekršaje osjetno pooštriti, a što se ponajviše tiče onog dijela vozačkog roda koji misli kako je svijet to ljepše mjesto što se njime kreću brže, podsjetio me na ovdašnja auto-moto natjecanja.

Paviljon Ri / Velid Đekić

Da je barem i njih. Tada bi im više pred očima titrala činjenica kako gradske i okogradske prometnice nisu natjecateljske piste, odnosno kako piste i sve povezano s njima ima neku drugu i drukčiju logiku – organizacijsku, terminsku, medijsku itd. Pa da im pomognem, odlučio sam zaviriti u svoju bazu povijesnih podataka o riječkom auto-moto sportu, i to onom dijelu što ga je pomagala riječka Rafinerija nafte. Činila je to prirodom svoga proizvodnog profila, kao vodeći proizvođač goriva i maziva, štono riječ, u ovom dijelu kontinenta.

Ne treba biti posebno dovitljiv: podržavajući automobilizam i  motociklizam, Rafinerija je ponajprije promovirala vlastita motorna ulja, čiju je proizvodnju nakon Drugog svjetskog rata iznova pokrenula 1952. godine. Među prvim posljedicama toga pokretanja bila je odluka Rafinerijina Radničkog savjeta u prosincu 1953. da se odobri financijska potporu sudjelovanju domaćega automobilističkog prvaka Milivoja Vukovića na međunarodnoj utrci 24. Rally Monte Carlo u siječnju sljedeće godine. S obzirom da je Vuković koristio riječka motorna ulja, smatralo se to dobrom prigodom za njihovo reklamiranje. Staza se protezala od Atene do Monte Carla, pa je dobrim dijelom prolazila kroz Jugoslaviju. Usporedno, u Rafineriji je 1953. započela djelovati Auto-moto sekcija, koja će 1973. prerasti u Auto-moto društvo INA – Rijeka, čiji će prvi  predsjednik postati Pavle Janjatović.

Jedan od ključnih pomaka u predstavljanju Rafinerijina proizvodnog asortimana javnosti dogodio se u inicijalnoj fazi redovitog organiziranja međunarodne motociklističke utrke Nagrada Jadrana. Utrka je prvi put održana 1950. godine, na Preluku, što znači na stazi koju se za istovrsnu namjenu počelo upotrebljavati prije Drugog svjetskog rata (o čemu, pored ostalog, svjedoči dokumentarni filmski žurnal Instituta Luce, snimljen na Preluku srpnja 1939. i nazvan Prva automobilistička utrka Kvarnera, tj. La 1 edizione del circuito automobilistico nel Carnaro). Rafinerija je svoje mjesto u Nagradi Jadrana prepoznala skoro od samog početka, postavši 1953. njezin pokrovitelj. S te će manifestacije 1956. ostati zabilježene pohvalne izjave stranih vozača o kakvoći riječkih motornih ulja. Oni su na Preluk stigli s uljima iz svojih zemalja, ali su na stazi isprobali i riječka ulja.

službena omotnica, 2. pol 1950-tih / Foto: Velid Đekić
Foto: Velid Đekić

Nagrada će od 1960. postati Velika nagrada Jadrana, a u sklopu nje, održane 19. i 20. lipnja 1965. godine, na Preluku je priređena Trka benzina, kojom su promovirani proizvodi Superior 98 (novo gorivo iz riječke i sisačke rafinerije koje je tek trebalo stići na tržište, što se dogodilo u prosincu te godine), Super plavi 93 i 86-oktanski benzin. Te je godine nadmetanje zabilježeno na filmskoj vrpci, snimanjem dokumentarnoga crno-bijelog filma Automotoutrke Preluk, pod redateljskom rukom Ervina Debeuca.

Natjecanje se od 1969. započelo bodovati za svjetsko prvenstvo u motociklizmu. Tim su povodom promotori oktanskog sporta iz Rafinerije svibnja te godine posjetili gradilište motodroma u Hockenheimu. Bodovanje za svjetsko prvenstvo nastavit će se i nakon selidbe Velike nagrade na novo riječko sportsko borilište, na Grobničko polje.

Čim je grobnički automotodrom primio 17. rujna 1978. prve sudionike toga natjecanja, Rafinerija je pomogla njegovo održavanje. Pratilo ga je 80 tisuća gledatelja. Rafinerijin AMD INA - Rijeka je nakon toga, 1. srpnja 1979., organizirao prvu automobilističku utrku na grobničkoj stazi. Te su se godine vozila natjecala u šest klasa, uključujući formulu Super V. Koliko je zanimanja izazvala utrka govori podatak kako je u njoj nastupilo 120 vozača, čije je natjecanje pratilo 20 tisuća gledatelja. Pod nazivom INA Delta, utrke su se sljedećih godina nastavile. Na Grobniku je 2. listopada 1982. predstavljeno motorno ulje INA Delta 5, što je učinjeno utrkom koja je nosila naziv istovjetan novom riječkom proizvodu. Bila je to četvrta utrka u organizaciji AMD-a INA – Rijeka. Novi mazivaški proizvodi najprije su ispitivani laboratorijski, na posebnim uređajima i motorima u Rafinerijinoj Ispitnoj postaji, a potom na testnim vozilima. Tko se zadesio na Grobniku lipnja 1983., mogao je vidjeti šest automobila kako jure nekoliko sati na dan, ali ne zbog natjecanja, već zbog provjere izdržljivosti riječkih ulja. Pod povećalom se našao novi proizvod, motorno ulje INA Delta Sint, s njim također INA Delta 5.

utrka- AMD Rudolf Štiglić / Foto: Državni arhiv
Utrka - AMD Rudolf Štiglić / Foto: Državni arhiv

Za potrebe promocije putem automobilističkog sporta stvoreno je 1983. ulje INA Delta Sint Racing. Da je ono bilo više nego dobar proizvod, potvrdili su uspjesi što su ih uz uporabu tog ulja ostvarili članovi AMD-a 1984. godine. Rajko Vlah je tada osvojio prvo mjesto na brdsko-brzinskom prvenstvu Hrvatske, a Darko Vidas učinio je to isto na prvenstvu Hrvatske u reliju. Slično je učinila posada Mario Šegon – Slavko Peračković, osvajanjem prvog mjesta na međunarodnom relijaškom natjecanju Kup Alpe – Adria. Tom će se vrstom uspjeha nastaviti. Najuspješnija sezona u povijesti AMD-a zabilježena je 1989. godine. Tada je osvojen naslov prvaka Jugoslavije u brdsko-brzinskoj klasi (Rajko Vlah), dva naslova viceprvaka države u reliju (posada Goran Popović – Bruno Šantić, te Igor Briški – Krešimir Vidović), dok će relijaška ekipa postati prvak Hrvatske. Osim što je podržavala rad svog AMD-a, Rafinerija je surađivala s AMD-om Slovenija-avto i AMD-om Kompas-Hertz.

Povrh toga, Rafinerija je potpisala ugovore o suradnji s nekim drugim vrhunskim domaćim vozačima, poput Tihomira Filipovića, deveterostrukog prvaka Jugoslavije. Svi vozači s kojima se sklopilo ugovor koristili su riječko ulje, te su po završetku utrke slali uzorak ulja proizvođaču na analizu. Na Rafinerijinu okupljanju rukovoditelja svih mehaničarskih servisa i radionica za popravak vozila na zagrebačkom području, Filipović je okupljenima govorio o vlastitim iskustvima s riječkim uljima.

Usporedno s tim aktivnostima, Velika nagrada Jugoslavije na Grobniku, kao dio svjetskoga motociklističkog prvenstva, nije prestajala biti privlačno mjesto za  promociju riječkoga proizvodnog pogona. Osim reklamnih natpisa koji su već uobičajeno upućivali na INA Delta motorna ulja, pred očima gledatelja utrke 1988. ta su ulja uza stazu, u vozačkom parku i boksovima na majicama i suncobranima reklamirale hostese. Isto su činila dva  motorna  zmaja, što su letjela nad glavama okupljenih. Rafinerija je 1988. bila pokrovitelj najatraktivnije utrke, u klasi motora od 500 ccm. Iste godine Rafinerijin AMD promijenio je naziv u AMD INA Delta, a godine 2000. u AMD INA Millennium.

Poruka svih tih aktivnosti bila je jasna: ulja koja izdrže ekstremna opterećenja na trkaćim stazama i kojima se pobjeđuje, moraju biti više nego dobra i za vozače na običnim prometnicama. Poruka je stizala u prave uši: od tri automobila u državi tih su se godina dva kretala koristeći ulje INA Delta.

A danas, danas u Rijeci nema ni proizvodnje motornog ulja, ni Velike nagrade svjetskoga motociklističkog prvenstva, ni… Stihovi narodne pjesme rekli bi: dušmani ne dadoše.  

Natjecateljska pista najčešće ima kružni oblik, pa se u to ime vraćam početnoj točki ovoga napisa. Sve dosad rečeno nije razlog da pojedini vozači misle kako takve i slične minuse mogu nadoknaditi pritišćući papučicu gasa tijekom svakodnevne vožnje ovdašnjim prometnicama – pa kud puklo, da puklo. I neka pukne, za početak u njihovom džepu, tragom odredbi novopredloženog zakona o prometu. Sportsko natjecanje je sportsko natjecanje, a redovan promet je redovan promet.

Tagovi: