Zabava pjesnika: Božidar Rašica, iz zbirke MMSU-a

Muzej moderne i suvremene umjetnosti nastavlja promovirati svoje zbirke priređivanjem većih i manjih izložbi. Ovaj put riječ je o likovnom umjetniku, arhitektu i scenografu Božidaru Rašici (1912. – 1992.), a povod je 110. obljetnica njegova rođenja i 30. obljetnica njegove smrti.

Izložba prikazuje radove iz specijalizirane Zbirke Božidar Rašica koji su posljednji put izlagani 2007. u Malom salonu i 2009. godine u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku. Oblikovana je kao dvojna izložba s izmjenjivim postavom tijekom tri mjeseca. Izložba okuplja četrdesetak radova iz Zbirke, koja je osnovana donacijom prije osamnaest godina. Većina radova dosad nije izlagana, tako da se radi o njihovom prvom predstavljanju kroz tematsko-studijsku izložbu.

Prvi postav komparativnog je karaktera te okuplja Rašičine apstraktne i figurativne radove s temom horizonta i kompozicijom horizontala, uočenom u primorskim i istarskim motivima. Drugi dio je likovno-dokumentarni i uključuje slike sa crtežima koji su im prethodili, a posvećena je jednom od Rašičinih omiljenih toponima, kamenolomu u Vrsaru.

Radovi u različitim tehnikama, gvaš, tempera, pastel, flomaster, nastali su od četrdesetih do osamdesetih godina 20. stoljeća.

Kustosice: Ksenija Orelj, Diana Zrilić

Dizajn: Ana Tomić i Marino Krstačić Furić

Trajanje izložbe: 8. 7. – 17. 9. 2022.

Božidar Rašica (Ljubljana, 28. 12. 1912. – Zagreb, 13. 9. 1992.)., hrvatski arhitekt, scenograf i slikar. Slikati započinje u dvadesetim godinama svoga života, kada s obitelji seli u Dubrovnik. Nakon figurativne faze, njegov je rad obilježen apstrahiranjem te sudjeluje u radu grupe EXAT 51 i izlaže u Zagrebu, Beogradu i Parizu. Kasnije se vraća figuraciji s intenzivnim kolorizmom i slika do poznih osamdesetih godina. Arhitekturu studira u Rimu, Beogradu, Varšavi i Zagrebu, gdje diplomira 1942. i 1966. postaje izvanredni profesor. Uz urbanističko-arhitektonske planove radi objekte različitih namjena (npr. zgrada u Vukovarskoj aveniji, škola u Mesićevoj ulici, 1953., Informativni centar i paviljon Njemačke na Zagrebačkome velesajmu, 1964., adaptacija Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu, 1966. – 1968. i Splitu 1970. – 1980., uređenje dubrovačke tvrđave Revelin, 1987.) Ranih pedesetih godina 20. stoljeća započinje scenografski rad, osobito u Zagrebu i Dubrovniku, ali i drugim gradovima, poput Londona i New Yorka, npr. Heraklo (HNK Zagreb, 1958.), Operabus (3. muzički bijenale, Zagrebačko dramsko kazalište, 1965.), Curlew River (Memorial Chapel, New York, 1967.), Neron (Splitsko ljeto, Peristil, 1989.).

Foto: Božidar Rašica, Sunce, 1989., MMSU-3592