Izložba „U ratu i revoluciji: odjeci“

U utorak, 29. travnja, u 20 sati u prizemlju Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci bit će otvorena izložba „U ratu i revoluciji: odjeci“.

Ovom nevelikom prigodnom izložbom Muzej moderne i suvremene umjetnosti obilježit će nadolazeće obljetnice – oslobođenje Grada Rijeke i kraj 2. svjetskog rata.

Izložba okuplja radove iz muzejskih zbirki, Vojina Bakića, Ivana Gorana Kovačića, Ede Murtića, Zlatka Price i Ratka Petrića te suvremene radove pozvanih autorica Ane Bilankov i Tanje Dabo.

Tematizirajući otpor i kulturno-umjetničke akcije vezane uz antifašizam, izložba inicira pitanje kako u muzejskom okruženju aktualizirati ideje solidarnosti naslanjajući se na umjetničke ideje i pristupe? Izložba hotimice miješa vizualne i jezične, tekstualne ili akustičke elemente, posvete i komuniciranje među umjetnicima iz različitih razdoblja – suvremenosti i (post)partizanskog vremena – što nastoji naglasiti naslovom, U ratu i revoluciji: odjeci. Uz intertekstualnost i citatnost, izdvaja mnemoničku ulogu koju umjetnost ima u sprečavanju zaborava, kao i njezin inatljiv karakter spram obnavljanja desnih strujanja. Kao što u eseju Vječni fašizam kaže književnik i filozof Umberto Eco, …mislim da je moguće skicirati listu elemenata tipičnih za ono što nazivam ur-fašizmom ili vječnim fašizmom. Ovi elementi ne mogu sačinjavati sistem, mnogi od njih su međusobno kontradiktorni i tipični su za mnoge druge vrste despotizma ili fanatizma. No, dovoljan je jedan od njih da otvori prostor fašizmu koji će se oko njega zgrušati.[1]

Tanja Dabo, Jama 2024, 2024.

Revolt spram potiskivanja antifašističkog naslijeđa polazište je suvremenih autorica Ane Bilankov i Tanje Dabo. Njihovi radovi u različitim medijima bave se dugim tranzicijskim sjenama na domaćem prostoru. Naslanjaju se na etnografske metode poput međugeneracijske usmene predaje i bilješki s terena što je vidljivo u paralelnoj montaži videa Ane Bilankov, U ratu i revoluciji (2011.). Bilankov razgovara s bakom o knjizi Tome Žalca (djeda umjetnice) o povijesti pedagogije u NOB-u, u kojem je baka kao učiteljica bila aktivna protagonistica na oslobođenim teritorjima, a koja je početkom devedesetih postala nepoćudna. Dokumentarni pristup opipljiv je i u grafičkoj mapi Jama 2024. Tanje Dabo koja je tekstualna replika poeme Jama i njena litografska reinterpretacija. Obuhvaća ulične prizore s prolaznicima okrenutih leđima spram ustaških simbola i izraza netrpeljivosti koji su uočljivi na okolnim zgradama[2]. Kao i njihovi kolege prethodnici, umjetnice se javljaju u višestrukim ulogama, svjedoka, aktera i tumača društvene stvarnosti.

Rad iz zbirke MMSU, Kovačićeva Jama (1944.) s likovnim prilozima Ede Murtića i Zlatka Price, pisana je u prvom licu, kao ispovijest oslijepljele osobe koja proživljava pokolj civila i bacanje žrtava u jamu. Temelji se na iskustvu masovnih smaknuća na teritoriju NDH, opisanih iz perspektive žrtve koja nam ostaje anonimna. Jama je objavljena nakon pogibelji pisca, a posthumno nastaje i njegov portret na kojem je Vojin Bakić radio u nekoliko verzija da bi se i kasnije, šezdesetih godina vratio temi Goranove sudbine.

Ivan Goran Kovačić; Edo Murtić, Zlatko Prica, Jama, 1944.

Uz Jamu i portret pjesnika izlažemo i dva obljetnička plakata. Plakat Ratka Petrića naručen je za 30. godišnjicu Kongresa kulturnih radnika Hrvatske iz 1974, stoga je njegovo izlaganje na ovoj izložbi podsjetnik na to događanje koje se održalo u Topuskom, godinu prije završetka Drugog svjetskog rata. Okupilo je učitelje, profesionalne i amaterske pisce kompozitore, likovnjake i dr., a svjedočilo je o tada središnjoj ulozi kulture, kao i o važnosti ulaganja u kulturnu medijaciju. Također kao uspomena na oslobođeni prostor, ali u novoj državi, nastaje plakat Ede Murtića. Naručen je 1995. godine povodom 50. obljetnice poraza fašizma kao promotivni plakat kulturno-umjetničkih programa u Zagrebu.

Jama je u konkretnom i prenesenom smislu pokretačica izložbe. Njezina reinterpretacija opipljiva je u radovima Tanje Dabo i Ede Murtića, mjesto njene izrade i kulturološki svjetonazor spominju se u Petrićevu plakatu. Njezin nas autor gleda s Bakićeva portreta, a u reakciji spram zaborava i povijesnih cenzura, nalazimo ju u radu Ane Bilankov. Njezin eho prisutan je i u umjetničkom protestu protiv zatvaranja očiju i samozatvaranja u šutnju pred besmislom ratova.

Izložba ostaje otvorena do 11. svibnja 2025.

[1] https://www.lupiga.com/vijesti/umberto-eco-esej-o-vjecnom-fasizmu
[2] Nastavak istraživanja umjetnice Usputno zlo, https://vizuraaperta.wixsite.com/vizuraaperta/usputno-zlo

Kustosice: Ksenija Orelj i Branka Benčić

Podrška: Grad Rijeka

(Ana Bilankov, U ratu i revoluciji (2011) / Videostill; MMSU Rijeka press)