U srijedu 7. 9. u 18 sati u Narodnoj čitaonici Gradske knjižnice Rijeka bit će održano otvorenje izložbe starih fotografija, pisama i dokumenata pod nazivom „Bribirci po svitu“.
Dva cilja – podsjetnik na pretke iseljenike i očuvanje baštine
Prema riječima Miljenka Dorića, sveučilišnog profesora u mirovini, izložba je organizirana s dva temeljna cilja. „Prvo, da nas podsjeti na tisuće i tisuće naših predaka koji su u izrazito teškim vremenima krajem 19. i početkom 20. stoljeća hrabro krenuli u daleki i potpuno nepoznati svijet. Tamo su se nadali boljem životu kako za sebe tako i za one koje su ostavili doma i kojima će nastojati redovito slati dio svoje zarade. Novac je stizao u Bribir ali su naši predci po svijetu ostavili svoje zdravlje, pa se mnogi nikada nisu uspjeli vratili u rodni kraj. Zato je uvijek potrebno imati na umu njihovu žrtvu i sve što su učinili za opstanak i ostanak svojih obitelji na prostoru Vinodola.
Drugo, izložbom se želi potaknuti, prvenstveno moju, ali i mlađe generacije da kod kuće (u ormarima, podrumima i tavanima) potraže stare fotografije, pisma, svjedodžbe, diplome, osobne dokumente i brojne druge predmete koji su pripadali njihovim predcima. Dio tih slika i dokumenata već su požutjeli i nažalost oštećeni. Zato ih valja što prije preslikati/skenirati i pohraniti u digitalnom obliku. Pretpostavljam da bi gradski muzeji trebali biti ti koji bi trajno čuvali ovu izrazito vrijednu povijesnu i kulturnu baštinu. Međutim, što učiniti u manjim sredinama gdje ne postoje lokalni muzeji, kao ni stručne osobe koje bi sačuvale i obradile ovu vrijednu građu. Nesumnjivo su županijske institucije te koje bi trebale stajati na raspolaganju ovim manjim lokalnim zajednicama“, piše prof. Dorić.
Šest bribirskih obitelji
On također podsjeća posjetitelje izložbe da je izloženu građu prikupio u suradnji sa šest bribirskih obitelji. „Možete li zamisliti kako bi izgledala ova izložba da su u prikupljanju građe sudjelovale sve bribirske obitelji (cca 600)? Nadalje, kod ovakvih inicijativa uvijek se pojavljuje financijsko pitanje. Svaki učenik danas znade skenirati i obraditi stare fotografije/dokumente i potom ih elektroničkom poštom dostaviti na dogovorenu adresu radi arhiviranja i kasnije uporabe. Cijena je dakle zanemariva. Nedostaje samo dobra volja, sustavan pristup i suradnja jedinica lokalne i područne samouprave kako bi se spasila ova vrijedna povijesna građa, koja sve više propada obzirom na uvjete u kojima se čuva“, zaključuje.
Miljenko Dorić, sveučilišni profesor u mirovini
Prof. dr. Miljenko Dorić rođen je 1950. godine u Bribiru. Od 1993. do 2003. godine bio je predsjednik Županijske skupštine Primorsko-goranske županije, a od 2003. do 2011. godine zastupnik u Hrvatskom saboru. Tijekom dva mandata u Saboru bio je članom našeg izaslanstva u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe. U navedenom razdoblju pored ostaloga, bavio se proučavanjem načina na koji se u Europi nastoji sačuvati kulturna i povijesna baštinu na razini lokalnih zajednica. Danas, kao sveučilišni profesor u mirovini. gospodin Dorić nastoji iskoristiti svoje iskustvo da ukaže na brojne neiskorištene mogućnosti kojima možemo sačuvati uspomenu na svoje pretke i time obogatiti našu kulturnu i povijesnu baštinu.
On je godinama prikupljao rukotvorine (stolnjake, posteljinu, podloške i goblene) te ih darovao etno-zbirci u sastavu bribirske knjižnice. Tako je vlastitim primjerom pokazao na koji se način trebamo odnositi prema vrijednim rukama i umijeću naših baka koje su heklale i štikale predmete koje danas malo tko znade izraditi. Mjesto za ove izvorne rukotvorine su nesumnjivo naše muzejske zbirke, kako bi buduće generacije kao i naši turisti, mogli u njima uživati.
Zatim je profesor Dorić krenuo prikupljati predmete (stare fotografije, pisma, svjedodžbe, diplome i osobne dokumente) bribirskih iseljenka koji su krajem 19. i početkom 20. stoljeća krenuli trbuhom za kruhom po cijelom svijetu. Sve prikupljene predmete je uslikao/skenirao i pripremio izložbu pod nazivom “Bribirci po svitu”. Zbog protuepidemijskih mjera (Covid 19) ovu izložbu vidio je ograničeni broj građena tijekom protekle dvije godine. U manjim grupama izložbu su vidjeli članovi udruge umirovljenika, članovi akademske zajednice, povratnici iz inozemstva i članovi njihovih obitelji te neki članovi Općinskog vijeća Vinodolske općine. Nakon ukidanja protuepidemijskih mjera gospođa Renata Garbajs voditeljica Hrvatske matice iseljenika – podružnice Rijeka obratila se g. Doriću i predložila mu da se njegova izložba postavi u Rijeci, a zatim i u drugim gradovima Primorsko-goranske županije, s ciljem da se na isti način pokuša i u drugim mjestima trajno sačuva uspomena na one ljude koji su omogućili opstanak i ostanak naših Primoraca, Gorana i Otočana na rodnoj grudi zahvaljujući novcu pristiglom od naših iseljenika.