Vi se nalazite: Moja Rijeka → Tagovi → suvremeni-plesni-performans-plesacice-martine-rukavina

Tag: “suvremeni-plesni-performans-plesacice-martine-rukavina”

  • Slike (62)
  • Foto: Željko V. Šepić Tekst: Goranka Mudrovčić, dipl. bibl. ___________________ PREDSTAVLJENA "ULICA NERIJEŠENIH ZAGONETKI" ŽELJKE KOVAČEVIĆ ANDRIJANIĆ Na Trsatskoj gradini u Rijeci u petak, 26. kolovoza predstavljen je, u pomalo neobičnom, drugačijem pristupu predstavljanju knjiga, roman riječke književnice Željke Kovačević Andrijanić 'Ulica neriješenih zagonetki'. Brojne prisutne u ime Društva hrvatskih književnika – Ogranka u Rijeci pozdravila je predsjednica Ogranka prof. Silvija Benković Peratova, a u ime Naklade Venerus iz Rijeke direktor Đani Venerus. Prof. Benković ukratko je predstavila autoricu kao plodonosnu književnicu kojoj je prva knjiga objavljena u dobi od 16 godina, da bi ih do sada objavila pet, a desetak ih je u pripremi za tisak. Književnica Kovačević Andrijanić, naglasila je Benković, istovremeno je i spisateljica, i supruga, i trostruka majka, i glavna urednica nakladničke kuće Venerus, i urednica više od dvadeset knjiga domaćih autora, od rane mladosti poznata riječka televizijska i radijska voditeljica i novinarka, potom učiteljica, odgajateljica i apsolventica Poslijediplomskog sveučilišnog doktorskog studija pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a uza sve spomenuto ističe se i humanitarnim radom s djecom i mladima. Članica je Društva hrvatskih književnika – Ogranka u Rijeci, voditeljica odnosa s javnošću i urednica web-a DHK-Ri. Urednica romana, poznata hrvatska književnica Diana Rosandić, istaknula je kako je ''tek naizgled riječ o jednostavnom i pitkom proznom štivu'', no kako ''ono u sebi sadrži težu, dublju, emocionalno-duhovnu razinu koja će površnom čitatelju vrlo lako promaći, no onom čitatelju koji doista čita i retke i između njih bit će jasno kako se radi o zapravo poprilično teškoj filozofskoj temi bivstvovanja na ovom planetu i propitkivanju dimenzija koje poznajemo, ne zaboravljajući pritom vječna pitanja na koja pokušavamo od pamtivijeka odgovoriti: što je prostor, a što vrijeme te dokle oni sežu i čega ima iza vrata ovozemaljske smrti?'' Rosandić se osvrnula i na pojedine elemente recenzije prof. Kristine Posilović u kojima Posilović navodi da se u ''nemogućnosti definiranja romana prepoznaje i autoričino umijeće da vješto vrluda iz jedne fokalizacije u drugu'' te, kako ističe Posilović, ''…vrlo dinamična radnja i emocionalno nabijeni unutarnji monolozi likova skrivaju pravi razlog zašto likovi u romanu ne mogu dobro funkcionirati u svijetu, nego samo u svojoj svijesti. Ne radi se tu o neshvaćenim umjetnicima koji trebaju otkriti smisao života, nego o ljudima koji su svoj smisao života već otkrili, bilo da je taj smisao njihova ljubav, dijete kao plod zajedničke ljubavi ili služenje drugim ljudima. ... Pripovjedačke tehnike koje se kreću od realističkog prikazivanja svakodnevnog života jedne riječke obitelji (koja može biti bilo koja obitelj, u bilo kojem drugom gradu ili na bilo kojem drugom kontinentu), dinamičnih unutarnjih monologa likova iz kojih saznajemo njihovo psihološko stanje kao i neispunjene želje, pa sve do filmskih prikaza automobilske nesreće u kojoj glavni protagonisti romana stradaju, tjeraju nas da što prije otkrijemo 'zašto ti ljudi ne mogu biti sretni?'.'' Dr. sc. Anita Rončević, profesorica na Učiteljskom i Filozofskom fakultetu u Rijeci, pedagoginja, likovna i glazbena umjetnica te jedna od recenzentica romana, također se dotaknula pitanja bivstva, no proširivši ih i na pitanja razumijevanja ljudske psihe, 'psihičkih' i 'duševnih poremećaja' te tzv. 'indigo' i 'kristalne' djece o kojoj se u posljednje vrijeme sve češće govori. Naglasila je vizualno-duhovnu dimenziju romana u kojoj do izražaja dolaze vrlo živopisni opisi koji kod čitatelja pobuđuju dojmove svojevrsnih slika, pa čak i pomno razrađenih filmskih scena, te je čitatelj u mogućnosti i vizualno i emocionalno pratiti fabulu i na taj je način cjelovito doživjeti. Savjetovala je profesorima hrvatskoga jezika i književnosti zaposlenima u srednjim školama i visokoškolskim ustanovama da roman 'Ulica neriješenih zagonetki' svakako ne samo pročitaju, nego i predlože svojim učenicima i studentima kao lektiru, štivo koje je od izuzetna značaja pročitati ne bi li na taj način mladi ljudi došli do spoznaja koje ih, možebitno, u adolescentnoj dobi zaobilaze, a trebale bi ih zaintrigirati. Roman je, kako u svojoj recenziji navodi prof. Ivana Pandžić, a s čijim se doživljajem i viđenjem romana uvelike slaže prof. Benković Peratova, ''pomalo teško žanrovski klasificirati jer je istovremeno riječ o obiteljskoj, ljubavnoj, psihološkoj i, uvjetno rečeno, fantastičnoj prozi.'' Kako naglašava prof. Pandžić, autorica ''vješto gradi fabulu kroz pet priča o istom događaju koje su ispričane kroz perspektive pet likova povezanih obiteljskim i prijateljskim, a prvenstveno ljubavnim vezama: Filipa, Maje, Tajane, Gordane i Romana. Zadnja priča-perspektiva, ona Romanova, iznenađuje, neočekivana je, a njome autorica daje potpuno razrješenje priča koje su joj prethodile. Ovakvim strukturiranjem romana Željka Kovačević Andrijanić se približava romanu 'Krik i bijes' Williama Faulknera. No, tematske usporedbe s Faulknerom nisu moguće, premda oba romana tematiziraju raspad obitelji, ali pritom kreću s drugačijih, dijametralno suprotnih polazišta. U potpunosti se razlikuju i stilske značajke tih dvaju djela. Međutim, 'Ulica neriješenih zagonetki', za razliku od Faulknerovog 'Krika i bijesa', jest čitljiv i pitak roman u kojemu se lako prepoznajemo jer prikazuje životnu neravnotežu sitnih trenutaka sreće, ljubavi i zadovoljstva s jedne strane i preteških naplavina nerazumijevanja, nesreće, boli i tuge s druge strane'', dok su ''snovite dionice ovog romana vrlo lirične, impregnirane dubokom emocionalnošću, a njihova refleksivna poetska ljepota tjera na opetovano čitanje. Umjetnička vrijednost djela upravo je u njima. Pritom valja izdvojiti Majinu priču-perspektivu kao najljepšu i najliričniju, ali i najbolniju i najtužniju. Naime, Maja, Filipova i Tajanina kći, 'starmalo' je stvorenje koje jedino veselje pronalazi u pticama, livingstonskoj metafori slobodnog duha izdignutog iznad okova društvenih normi i obiteljskih, ljubavnih i prijateljskih zavrzlama. Tragajući za izlazom iz nemoguće situacije u kojoj se nalazi krivnjom odraslih, nespremnih i životu nedoraslih izgubljenih ljudi, Maja neizmjerno pati i pri tom ispisuje potresne stranice čije čitanje duboko pogađa čitatelja. Autorica Željka Kovačević Andrijanić ovim se romanom dokazala ne samo kao iznimno emotivna nego i kao ozbiljna i zrela pripovjedačica koja kroz jezično i stilski dotjerane, ali ne i suhoparne već vrlo životne rečenice nabijene neizmjernom tugom, s lakoćom uspijeva zaokružiti sve priče-perspektive u jedan tok i privesti roman kraju. Ipak, fabula ostaje otvorena, ostavljajući tako prostor novoj tuzi i boli koja iz nje proizlazi, a koja se opetovano, poput Feniksa, rađa iz pepela naše svakidašnjice. Na taj način Kovačević Andrijanić literarno ostvaruje ideju vječnog kruga u kojega svaki čitatelj može utkati (ili makar u njemu pronaći) djelić svog vlastitog života''. I prof. Benković Peratova i prof. Pandžić u svome osvrtu prepoznaju i naglašavaju elemente kvantne mehanike koja se provlači kroz fabulu romana te izvanrednu psihološku karakterizaciju likova. Prof. Benković je napomenula kako ''...gradeći fabulu na relaciji realno-fantastično, spisateljica balansira između životnih i posmrtnih ispovijedi svih članova obitelji koji nastavljaju pričati priču i onog trena kada fizički umiru na mjestu nesreće, preobražavajući se u fiktivni oblik ptice. Stoga i naslovnica likovno korespondira sa samim sadržajem romana. ... Autorica ponire u forme: JA-dijete, JA-majka i žena, JA-otac i suprug, JA-prijateljica... i to – vrlo uspješno! Ona ulazi u tajne svjetove osmogodišnje djevojčice koja iz svoga kuta objašnjava odnose između mame i tate, braneći ih iz petnih žila (tipično dječje) kako bi izgradila svoju istinu utemeljenu u nadi da će se roditelji ipak u konačnici pomiriti, jer djeca čeznu za cjelovitom obitelji. Željka ulazi i u mušku psihu postajući: JA-muškarac, JA-tata, JA-muž,-JA ljubavnik... pa patnik sa svim samopriznanjima, pogreškama i kajanjima. Možda bi bilo za očekivati da je u ženskim licima nadjačala dječju i mušku psihologiju, ali nije! U svim je likovima uspjela prodrijeti u temeljni supstrat rodova'', naglasila je prof. Benković. Vrlo zanimljivu i doista – kako je i najavljivano – nespecifičnu večer predstavljanja knjige svojim su nastupima upotpunile mlada riječka modna kreatorica Jelena Depope Yoko i riječke manekenke i glumice s modnim performansom - izložbom u pokretu pod nazivom 'Obucite duh, a ne tijelo', pri čemu su neverbalnom komunikacijom – pokretima, gestama, mimikom i plesnim figurama – dočarale emocionalna stanja likova iz romana, dok je ništa manje poznata mlada riječka plesna umjetnica suvremenog plesa Martina Rukavina, najavljujući glumce – koji su čitali, u stilu stilskih vježbi, kraće ulomke iz romana – plesom dočaravala, uz najavne glazbene brojeve svaki pojedini lik i izmamila, kao i izložba u pokretu, gromoglasan pljesak publike. Autorica Kovačević Andrijanić zahvalila se svojoj obitelji, a posebice najstarijem sinu u čiji je, kako je rekla ''svijet pokušala proniknuti gradeći jedan o likova romana, koji joj je otvorio jedan sasvim novi svemir i posve drugačiji pogled na svijet negoli ga je ranije imala''. Na neki način, naglasila je, upravo je to ''otkrivanje novog svijeta svijesti bilo poticaj proširivanja vlastitih vidika i nastanka romana u vizuri kakvoj je naposljetku objavljena 'Ulica neriješenih zagonetki'.''. Budući da su se istovremeno u Rijeci odvijala još dva iznimno zanimljiva kulturno-umjetnička događaja: glazbena manifestacija 'Fall Fest' i već gotovo tradicionalna riječka modna revija poznata pod nazivom 'Riječke stepenice', znakovito je da je predstavljanju romana 'Ulica neriješenih zagonetki' Željke Kovačević Andrijanić nazočila prilično brojna publika vrlo šarolike starosne dobi, iz čega proizlazi zaključak kako kvalitetno književno djelo još uvijek pronalazi svoj put do čitalačke publike.

    Pregledano: 187
    Komentirano: 0
    Ukupno <3: 0

  • _______________ ROMAN KOJEMU SU TUGA I BOL GLAVNE ODREDNICE Roman ‘’Ulica neriješenih zagonetki’’ Željke Kovačević Andrijanić teško je žanrovski klasificirati jer je istodobno riječ o obiteljskoj, ljubavnoj, psihološkoj i, uvjetno rečeno, fantastičnoj prozi. Zapravo, ''Ulica neriješenih zagonetki'' jesu priče o svakodnevnici koje povezuje lajtmotiv tragične automobilske nesreće kao vrhunca tragedije jedne nesretne obitelji koja nije znala, a ni imala snage život usmjeriti prema ljubavi i sreći. Roman je to o raspadu jednog braka i odnosima koji su ga uzrokovali i koji će uslijediti nakon njega, ali i o tome kako djeca doživljavaju činjenicu da više ''krevet ne miriše i na more i na livadu“, tj. „da je tata otišao privremeno dok se mama ne ohladi''. U tom trenutku, dakle kad je brak glavnih likova Tajane i Filipa okončan, započinje radnja ''Ulice neriješenih zagonetki'', romana kojemu su tuga i bol glavne odrednice. Autorica Željka Kovačević Andrijanić vješto gradi fabulu kroz pet priča o istom događaju koje su ispričane kroz perspektive pet likova povezanih obiteljskim i prijateljskim, a prvenstveno ljubavnim vezama - Filipa, Maje, Tajane, Gordane i Romana. Zadnja priča-perspektiva, ona Romanova, iznenađuje, neočekivana je, a njome autorica daje potpuno razrješenje priča koje su joj prethodile. Ovakvim strukturiranjem romana Željka Kovačević Andrijanić se približava romanu ''Krik i bijes'' Williama Faulknera. Naravno, tematske usporedbe s Faulknerom nisu moguće, iako oba romana tematiziraju raspad obitelji, ali pritom kreću s drugačijih, dijametralno suprotnih polazišta. U potpunosti se razlikuju i stilske značajke tih dvaju djela. Međutim, ''Ulica neriješenih zagonetki'', za razliku od Faulknerovog ''Krika i bijesa'', jest čitljiv i pitak roman u kojemu se lako prepoznajemo jer prikazuje životnu neravnotežu sitnih trenutaka sreće, ljubavi i zadovoljstva s jedne strane i preteških naplavina nerazumijevanja, nesreće, boli i tuge s druge strane. Iako Kovačević Andrijanić osnovnu radnju stalno vraća na početak, pripovijedanje je linearno, klasično. Ipak, ono je često isprekidano unutrašnjim monolozima i snovima nekih likova koji su odraz autoričine načitanosti, ali i posveta književnim klasicima koji su obilježili njezin (autoričin) život. Tu je prvenstveno riječ o ''Malom princu'' Antoinea de Sainta-Exuperyja i ''Galebu Jonathanu Livingstonu'' Richarda Bacha. Unatoč stalnom ispreplitanju realnog i irealnog, glavni narativni tok ''Ulice neriješenih zagonetki'' se nikada ne gubi, a svi odmaci od njega imaju funkciju zaokruživanja radnje. Treba istaknuti da su snovite dionice ovoga romana vrlo lirične, impregnirane su dubokom emocionalnošću, a njihova refleksivna poetska ljepota tjera na opetovano čitanje. Umjetnička vrijednost djela upravo je u njima. Pri tom valja izdvojiti Majinu priču-perspektivu kao najljepšu i najliričniju, ali i najbolniju i najtužniju. Naime, Maja, Filipova i Tajanina kći, ''starmalo'' je stvorenje koje jedino veselje pronalazi u pticama, livingstonskoj metafori slobodnog duha, izdignutog iznad okova društvenih normi i obiteljskih, ljubavnih i prijateljskih zavrzlama. Tragajući za izlazom iz nemoguće situacije u kojoj se nalazi krivnjom odraslih, nespremnih i životu nedoraslih izgubljenih ljudi, Maja neizmjerno pati i pri tom ispisuje potresne stranice čije čitanje duboko pogađa čitatelja. Autorica Željka Kovačević Andrijanić ovim se romanom dokazala ne samo kao iznimno emotivna nego i kao ozbiljna i zrela pripovjedačica koja kroz jezično i stilski dotjerane, ali ne i suhoparne već vrlo životne rečenice nabijene neizmjernom tugom, s lakoćom uspijeva zaokružiti sve priče-perspektive u jedan tok i privesti roman kraju. Ipak, fabula ostaje otvorena, ostavljajući tako prostor novoj tuzi i boli koja iz nje proizlazi, a koja se opetovano, poput Feniksa, rađa iz pepela naše svakidašnjice. Na taj način Kovačević Andrijanić literarno ostvaruje ideju vječnog kruga u kojega svaki čitatelj može utkati (ili makar u njemu pronaći) djelić svog vlastitog života. Roman ''Ulica neriješenih zagonetki'' Željke Kovačević Andrijanić jest knjiga kojoj ćemo se vraćati jer osvaja jednostavnošću kojom su, kroz izvanredno karakterizirane likove i njihove nesretne sudbine te kroz uvjerljive i dinamične dijaloge, izrečene neke bolne i tužne životne činjenice koje mogu biti dijelovi i naših života. Ivana Pandžić, prof. ____________________ NEUMOLJIVA OSVETA VREMENA U motivskom središtu ovog romana jest Obitelj, osnovna ćelija društvenih i sveljudskih odnosa koja se danas više nego ikad našla pred iskušenjima modernog načina i tempa života. OBITELJ, to sveto utočište ljudske postojanosti bez koje čovjek ne bi bio čovjek u punom smislu te riječi, doista prolazi kroz niz "neriješenih zagonetki" pod paskom svih mogućih zamki i utvara koje donosi potrošačko materijalističko društvo, stavljajući prioritet svemu vidljivom na veliku štetu "nevidljivog": duhovnog! Utrka za vremenom, prestižem, ugledom pa čak i slavom; utrka za dostizanjem vidljive krune i zbrajanjem kvazibodova – čini svoje: ona sustavno urušava temeljna ljudska pitanja kao što su iskrenost, komunikacija, prijateljstvo, povjerenje, ljubav. Ako je, a jest, po Majci Terezi "ljubav žrtva", postavlja se veliko pitanje: tko je u ovom i ovakvom društvu još spreman na žrtvu zbog višeg cilja? Tko je uopće spreman na vlastite psihoanalitičke trenutke samoispitivanja: ''Što je moj viši cilj?''. Uvod romana ''Ulica neriješenih zagonetki'' Željke Kovačević Andrijanić predstavlja srž, okosnicu cjelokupne radnje – priče koja se može preslikati u mnoge današnje obitelji: roditelji koji su zaokupljeni sami sa sobom; djeca koja pokušavaju oponašati roditelje, zakopana u svijetu po njihovom, samo njima poznatom modelu; prijatelji koji doslovce igraju višestruke uloge ovisno o situaciji i prilici... Sve to čini cjelovitu sliku današnje obitelji o kojoj autorica progovara na osobit način. Kroz psihološko - ispovjedne monologe majke, oca, djeteta, obiteljske prijateljice i prijatelja, Željka nas vodi kroz radnju otkrivajući uzročno - posljedične tragove jedne iskrene ljubavi okrunjene brakom, djetetom, srećom!… pa potom prazninom, udaljavanjem, nevjerom, izdajom... i na kraju – tragedijom uzrokovanom automobilskom nesrećom u kojoj pogiba cijela obitelj. Gradeći fabulu na relaciji realno - fantastično, spisateljica balansira između životnih i posthumnih ispovijedi svih članova obitelji koji nastavljaju pričati priču i onog trena kada fizički umiru na mjestu nesreće, preobražavajući se u fiktivni oblik ptice. Stoga i naslovnica likovno korespondira sa samim sadržajem romana. Način na koji nam je Željka Kovačević Andrijanić prenijela temu odnosno fabulu romana je atipičan je, njezin, originalan. Ona ulazi u lik muškaraca, djeteta i žena. Svi likovi poprimaju formu ''JA'', ispričanu u prvome licu. Forma ''JA'' inače je takva da otvara piscu veću mogućnost otvorenosti prodirući u iskrenost. Takva se forma zavlači u najskrivenije pore svijesti i podsvijesti i odlična je za psihoanalitičke ispovijedi koje upravo čine tkivo ovog romana. Autorica je po zvanju učiteljica i doktorandica Poslijediplomskog studija pedagogije, pedagoški i medijski oblik rada s ljudima nije joj stran, pa joj i sama struka olakšava poniranje u forme: JA - dijete, JA - majka i žena, JA - otac i suprug, JA - prijateljica... i to – vrlo uspješno! Ona ulazi u tajne svjetove osmogodišnje djevojčice koja iz svog kuta objašnjava odnose između mame i tate, braneći ih iz petnih žila (tipično dječje) kako bi izgradila svoju istinu utemeljenu u nadi da će se roditelji ipak u konačnici pomiriti, jer djeca čeznu za cjelovitom obitelji. Ona ulazi i u mušku psihu postajući: JA - muškarac, JA - tata, JA - muž, JA - ljubavnik... pa patnik sa svim samopriznanjima, pogreškama i kajanjima. Možda bi bilo za očekivati da je u ženskim licima nadjačala dječju i mušku psihologiju, ali nije! U svim je likovima uspjela prodrijeti u temeljni supstrat rodova. Ono na što je autorica svakako htjela skrenuti pažnju usmjereno je na komunikaciju koja je u međuljudskim odnosima površna, maskirana pa čak i lažna, dok se paralelno provlače ispovijedni monolozi pojedinca u kojima je iskrenost ogoljena do srži, gotovo bolna. Ta svjesnost svih likova koji uistinu znaju što moraju činiti potpuno je blokirana pred realizacijom čina. Brze i ''krnje'' rečenice samo su zbiljni odraz današnjeg modernog svijeta – svijeta u kojemu sve prividno (materijalno) "sjaji", a pod ljušturom "trne i trune" ljudska duša pateći više nego ikad. Nedostatak tolerancije, slušanje sugovornika, brzi protok informacija, nedostatak milosrđa, poniznosti, strpljivosti, služenja... a ishitrena upotreba nepromišljenih riječi poput psovki "na svakom koraku" i ružnih, uvrjedljivih riječi – sve su to važni uzroci raspadanja mnogih današnjih obitelji. Ovakvi bi romani trebali potaknuti čitatelje na dublje promišljanje o osnovnim vrijednostima na koje mnogi danas zaboravljaju, preskaču ih, zametnu negdje u kut... kao: ima vremena ili nisu važne, a vrijeme se zna neumoljivo osvetiti kao i u ''Ulici neriješenih zagonetki'' u kojoj više ni za što nije bilo vremena, osim za smrt. Tek u smrti akteri sagledavaju svoje živote u cjelini, preispituju vlastite greške i dolaze do spoznaje da ništa nije bilo toliko vrijedno koliko ljubav i obitelj, zajedništvo i tolerancija. Željka Kovačević Andrijanić pruža nam i nadu, a ona se nazire u autoričinom vjerovanju po kršćanskome nauku, da će svi zajedno pronaći ljubav na onom višem, anđeoskom nivou, kad se u "liku ptice - anđela" ponovno sretnu u Raju. Romantično i bajkovito. Ali zašto čekati smrt da bi se napokon moglo živjeti?! I opet citiram misli Majke Tereze:"Imajte duboko poštovanje jedni za druge; to će poštovanje dovesti do ljubavi, a ljubav do služenja. Isusa je ljubav dovela do služenja. Apostoli su se zaprepastili kada je Isus počeo prati noge učenicima..." Silvija Benković Peratova, prof. predsjednica Društva hrvatskih književnika – Ogranka u Rijeci, književnica, slikarica ____________________ ROMAN O GRADU KOJI JE PREDODREĐEN TUGOM Roman Željke Kovačević Andrijanić pod nazivom “Ulica neriješenih zagonetki” mogao bi se definirati kao slagalica koju nije moguće u cijelosti sastaviti u jako kratkom vremenu. No, kako naš zadatak kao čitatelja ili kritičara nije uvijek nešto sastaviti, mi smo ovaj roman pokušali rastaviti do najsitnijih dijelova ne bi li nam se ukazao onaj vrh čitalačke piramide koji se u romanima često na samom početku raspoznaje. (Naravno da se već iz ove nemogućnosti definiranja romana prepoznaje i autoričino umijeće da vješto vrluda iz jedne fokalizacije u drugu i sl.) Kovačević Andrijanić kroji roman u pet dijelova, u pet sličnih priča s kojima nas upoznaju pet lica, a koje opet spaja različitim pripovjedačkim tehnikama... ...Vrlo dinamična radnja i emocionalno nabijeni unutarnji monolozi likova skrivaju pravi razlog zašto likovi u romanu ne mogu dobro funkcionirati u svijetu, nego samo u svojoj svijesti. Ne radi se tu o neshvaćenim umjetnicima koji trebaju otkriti smisao života, nego o ljudima koji su svoj smisao života već otkrili, bilo da je taj smisao njihova ljubav, dijete kao plod zajedničke ljubavi ili služenje drugim ljudima. Pripovjedačke tehnike koje se kreću od realističkoga prikazivanja svakodnevnog života jedne riječke obitelji (koja može biti bilo koja obitelj, u bilo kojem drugom gradu ili na bilo kojem drugom kontinentu), dinamičnih unutarnjih monologa likova iz kojih saznajemo njihovo psihološko stanje kao i neispunjene želje ... tjeraju nas da što prije otkrijemo “zašto ti ljudi ne mogu biti sretni?”... ...Tako roman o ljudima koji su nesposobni ostvariti svoje živote postaje roman o gradu koji je predodređen za tugu. Grad je zrcalo (kojega Kovačević Andrijanić često spominje) koje skuplja njihove odraze i momente isključenosti... ...Postavlja se pitanje mogu li se u gradu koji je predodređen za tugu slobodno šetati djeca koja još nisu iskusila život...? Kovačević Andrijanić odgovara: ne. Jer njihove misli odrasli ne razumiju... ...Možemo, dakle, zaključiti kako si je Kovačević Andrijanić u ovom romanu zadala težak zadatak da kroz mnoštvo likova progovori o gradu te da nam različitim pripovjedačkim tehnikama ukaže na energiju grada koji u crnilo usisava svoje protagoniste poput nemoćnih vojnika pred najezdom neprijateljske ruke. I ako ste na temelju napisanoga pomislili kako je ovaj roman prepun negativnih emocija – varate se! Roman obiluje neizrečenom nadom kako ipak postoji neko mjesto na svijetu gdje se tuga još nije rodila! Kristina Posilović, prof. ____________________

    Pregledano: 111
    Komentirano: 0
    Ukupno <3: 0

  • Foto: Željko V. Šepić ____________________ ŽELJKA KOVAČEVIĆ ANDRIJANIĆ rođena je 18. prosinca 1971. godine u Rijeci. Živi u Kostreni pokraj Rijeke. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci diplomirala je Predškolski odgoj, a na Učiteljskom fakultetu Razrednu nastavu. Doktorandica (apsolventica) je Poslijediplomskog doktorskog studija pedagogije na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Članica je Društva hrvatskih književnika – Ogranka u Rijeci. 1987. godine, u prvom razredu srednje škole, primljena je u Riječko književno i naučno društvo kao dotad (i nakon toga) najmlađi član, a 1988. godine izabrana je za člana predsjedništva istoga društva. Te godine, u dobi od 16 godina, RKND objavljuje njezinu prvu zbirku poezije “Udvoje”. 1990. godine primljena je u Hrvatsko književno-znanstven o društvo Rijeka. Iste godine na anonimnom natječaju HKZD-a nagrađena je za zbirku poezije “Nježni stihovi”, koja biva objelodanjena nekoliko mjeseci kasnije. Dosad su joj objavljene sljedeće knjige: 1.) Udvoje (zbirka poezije; Riječko književno i naučno društvo; Rijeka, 1988); 2.) Nježni stihovi (zbirka poezije; Hrvatsko književno i znanstveno društvo Rijeka; Rijeka, 1990); 3.) U njedrima oluje (zbirka poezije; Biblioteka VAL, Centar društvenih djelatnosti mladih; Rijeka, 993); 4.) Grad zatočenih prolaznika (zbirka poezije; Društvo hrvatskih književnika – Ogranak u Rijeci; Rijeka, 2009); 5.) Ulica neriješenih zagonetki (roman; Venerus; Rijeka, 2011); U pripremi za tisak: 6.) U njedrima oluje – 2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje (zbirka poezije); 7.) Grad zatočenih prolaznika – 2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje (zbirka poezije); 8.) Patuljak Pričuljak (zbirka priča i bajki za djecu); 9.) Svi smo mi jednaki u svojoj različitosti, svi smo mi – djeca / Ne jemi të gjithë të barabartë në dallimet tona, ne jemi të gjithë – fëmijët (ilustrirana hrvatsko-albanska početnica: slovarica i bojanka za djecu predškolske i rane školske dobi (pomoć djeci albanske narodnosti u Hrvatskoj u svladavanju hrvatskoga jezika i hrvatske abecede te početnog čitanja i pisanja) - u koautorstvu sa Shehide Jakupi; 10.) Obale ružičastih oblutaka (ilustrirana multijezična zbirka poezije za djecu: hrvatski, talijanski, engleski, slovenski, makedonski, albanski i romski jezik); 11.) Miris zelenih jabuka (izbor ljubavne poezije); 12.) Suze krilana (zbirka priča i novela); 13.) Putokaz zalutalima (roman za mlade); 14.) Kositrena vojnikinja (zbirka izabranih pjesama). Poezija i proza objavljivani su joj u brojnim zbornicima i časopisima za književnost i kulturu: časopisima za književnost i književne prosudbe Književna Rijeka Društva hrvatskih književnika – Ogranka u Rijeci, Godišnjaku III Riječkog književnog i naučnog društva, zbornicima Hrvatskog književno-znanstven og društva – Rijeka: Pozdrav, Susreti, Sunce, Plovidba, Biografske minijature, časopisu za književnost RiVal Centra društvenih djelatnosti mladih, zbirci dr. Gorana Kalogjere Mlada Rijeka u stihu, karlovačkim časopisima za kulturu i umjetnost Svjetlo i Forum i drugdje. Nastupala je na nizu književnih tribina i manifestacija te gostovala u televizijskim i radio emisijama. Kao glavna urednica nakladničkih kuća T3 I.D.E.M.O. MEDIA (siječanj 2009 - studeni 2010), Verba d.o.o. Rijeka (prosinac 2010 - ožujak 2011) te VENERUS Rijeka (od travnja 2011) uredila je dvadesetak knjiga poezije i proze domaćih autora. Osim u književnost, ''zaljubljena'' u znanost i znanstvena istraživanja, Kovačević Andrijanić piše i objavljuje znanstvene i stručne radove, recenzije i osvrte (pedagogija) te aktivno sudjeluje na međunarodnim i državnim znanstvenim i stručnim skupovima pedagoga i odgajatelja. Volonterka je u riječkoj Udruzi ''Oaza'' (voditeljica programa za djecu predškolske i rane školske dobi). Uz pedagogiju i književnost, njezina velika ljubav su i novinarstvo odnosno ''voditeljstvo''. S medijima se, u svojstvu voditeljice i novinarke, prvi put susreće kao osamnaestogodišnjak inja 1990. godine na prvoj riječkoj neovisnoj televiziji TvRi (1990-1991). Zatim je, nakon pauze, uslijedio novinarsko-voditeljs ki rad na riječkom SVid radiju (1998-1999), pa nakon nove pauze tromjesečno voditeljsko - novinarsko volontiranje na Kanalu Ri (2005), da bi potom godinu dana provela na Radiju Trsat kao glavna urednica (2005-2006), voditeljica i novinarka te zatim pisala za portal R1 Regionalne radio mreže R1 (2007), kao i bila osobom zaduženom za odnose s javnošću nakladničkih kuća T3 I.D.E.M.O. MEDIA i Verba d.o.o. Rijeka (2009, 2011), od veljače 2011. godine voditeljica je odnosa s javnošću Društva hrvatskih književnika – Ogranka u Rijeci (volonterka), a od travnja 2011. godine glavna je urednica te osoba odgovorna za odnose s javnošću i PR Naklade VENERUS Rijeka. Udana je i majka je trojice sinova.

    Pregledano: 150
    Komentirano: 0
    Ukupno <3: 0

  • Foto: Željko V. Šepić

    Pregledano: 121
    Komentirano: 0
    Ukupno <3: 0

  • Foto: Danilo Harbić

    Pregledano: 119
    Komentirano: 0
    Ukupno <3: 0

  • Foto: Željko V. Šepić

    Pregledano: 116
    Komentirano: 0
    Ukupno <3: 0

  • Foto: Danilo Harbić

    Pregledano: 148
    Komentirano: 0
    Ukupno <3: 0

  • Foto: Željko V. Šepić

    Pregledano: 135
    Komentirano: 0
    Ukupno <3: 0

  • Foto: Željko V. Šepić

    Pregledano: 101
    Komentirano: 0
    Ukupno <3: 0

  • Foto: Željko V. Šepić

    Pregledano: 169
    Komentirano: 0
    Ukupno <3: 0

  • Foto: Željko V. Šepić

    Pregledano: 81
    Komentirano: 0
    Ukupno <3: 0

  • Foto: Željko V. Šepić

    Pregledano: 102
    Komentirano: 0
    Ukupno <3: 0

MIPRO 2012.

Pratite prijenos sa svečanog otvaranja u Opatiji

› Pogledajte prijenos UŽIVO!

Što su tagovi?

Tagovi su pojmovi (ključne riječi) kojima opisujemo sadržaje, a služe za brže i lakše pronalaženje svega na portalu što je vezano za neku tematiku. Riječ Tag na engleskom znači oznaka.

Odaberite tagove koji vas najviše zanimaju na stranici Teme koje pratim i tako personalizirajte sadržaj svoje naslovnice.

IZDVAJAMO

Godina Kamova

eKonzultacije

Proračunajme