Feri Rumić izlaže u KUNS-u

Na praznom mjestu (tronu, oltaru, stegeu, za političkom govornicom ili pak na križu korištenom poput elementa neke fetišističke scenografije, koreografije i erotskog pomagala) figuriraju i izmjenjuju se u raznim pozicijama i pozama čas političke ikone, mahom veliki vođe (dakle falusni, muški „princip“) u paradnim odorama čas foto-modeli (žene, „vagine“) u ulozi imaginarnog mamca za pogled.

Pošto se kao „vječni“ idoli i predmeti masovne žudnje mogu lako spojiti, miješati, križati, hibridizirati u nebrojenim „opscenim“ kombinacijama – od popartističkih mixeva i porno-industrijskih „umjetničkih“ postupaka nerijetko preuzetih upravo iz područja visoke umjetnosti do retroavangardističkih konceptualizacija pornografije u nekim radovima i predstavama protagonista NSK – organizacije (Laibach Kunst, Irwin i ostali) ili pak LAE   (Labin Art Express s „odjeljkom“ Metal Guru), te napokon – u slobodnoj varijaciji „na temu“ relacija Religija - Politika – Ideologija - Užitak – u ovoj seriji iz radionice („photo–shopa“) Ferija Rumića.

Vlast nije zadovoljna sve dok je se ne zavoli; nije dosta strah, strahovlada, to je tek pola uspjeha, sve dok se ne obrati u Ljubav ili baren u Užitak. Vlast je opscena, a relacije Birokracija – Užitak ispituje, na Freudovu tragu, teorijska psihoanaliza (Lacan, Žižek i ini), dok se umjetničke intuicije takvog funkcioniranja stvari javljaju daleko prije Sigmunda Freuda, prije izuma fotografije, filma, videa, „medijskih umjetnosti“. Tako da nas već simbol križa („latinskog“, uglavnom ) vraća sve do antike, Starog Rima i Krista.

 Notorno je poznata činjenica da se čak i kroz najkanonskiju i najstrože dogmatsku kristološku ikonografiju provlače i neporecivo „erotički“ momenti, ne samo u proskibiranim gnostičkim, heretičkim predodžbama, koncepcijama i ritualnim praksama. Crkva i Država (Politika, Ideologija) „koketiraju“, to je odavno uočeno i formulirano. A koketiranje upućuje na jedva kamufliranu „tamnu“ erotiku u sakrosanktnim njedrima Visoke Politike. Lideri, postavljeni jedan pored drugoga (nije sad više bitno Tko je „u sredini“ a tko njemu „z boka“ ) kao Miss/ Mister i Njene / Njegove pratilje, veoma se trude djelovati veličanstveno i zanosno, a tome služi i sva heraldika, grbovi, ordenje, sve što vlak Poretka čini simbolički privlačnim, magičnim, „čvrstim“ poput Falosa, nježnim poput Vagine, dok vagoni Povijesti promiču pred hipnotiziranim očima Publike („jebene strane“ u svim Velikim Povijesnim Pričama).

 Branko Cerovac
U Rijeci, 1.02. 2010.