Radost Evrope

Istina, lijepo je bilo vidjeti iz onih provedenih anketa kako mladi ne srljaju u Evropu, ma kakvi! Tamo se slobodno šeću homići a takvi su, hvalatibožehrvackikojinasstalnopratišidokigramofudbalaidoksemolimoponiznotebiteusputzatučemokakvogkojinijeistebojeinaravnonaravnoistevjeroispovijesti, nepoželjni u njihovoj, pa dakle i našoj blizini. Osim toga, zdrave naci stavove je u redu izražavati, nisu to sami izmislili, imaju lijepe udžbenike koji ih podučavaju svemu čega nas nije uopće sram, naprimjer da je endeha bila praktički fino uređena fašistička država gdje je malotko poželio biti išta drugo negoli hrvat, pa je jasno ondak da taj ima u suštini znatno veća prava, što je, jel'de, sasma regularno jer nas je više, negoli neki tamo štajaznam talijan ili ajmemajkomoja srbin.

Maturanti su, dakle, spremni. Za ostat tu di jesu. Reakcionarni, konzervativni, skloni kućnom odgoju i alkoholu, di ćeš veće sreće! Kome trebaju nekakvi budalasti revolucionari, neprovincijalni jadnici otvorenoga uma i visokih altruističkih nazora? Pih! Super je uz fejsbuk četat i skužit kako mnogi vršnjaci i oni puno stariji držidu da je homoseksualnost bolest, zarazna ko ebola. Ko je se dotakne – goes adiomare! U prijevodu - ćaodoviđenja na drugom svijetu. Koji, ako ćemo pravo, isto nije baš pravilno raspoređen jer možeš finit lako u paklu ako nisi zatražio oprost za masturbiranje koje si vršio u mladosti, a nasproću, ako si ubio par njih šta ti nisu bili po volji i povrh toga obilazio bordele uredno nakon obavljenog posla (bio on obične ili ove probrane klaoničke naravi), te dakako posudio zauvijek miljone raznih valutnih i tuzemnih novaca, uz par očenašeta i onih zdravihmarija – fijuuuu! zagarantiran prolaz među finaliste u raju!

Kontaju to mladci pa zašto bi htjeli mijenjat?! Ako su naši stari tako mogli funkcionirat, da ne rečemo i živit, a šta bi mi morali?! Jok, more! Ima da se zabrani svima šta misle suprotno nek ideju ljepo ća iz ovi naše domovine, a kamoli nastupat javno i deklarirat neke protuprirodne političke ili, džizsnekanamsesmili, tjelesne sjedinjenosti, pače, ljubavi! Fućkaj ti takvu evropu! Evo je tu sve kako treba – umlatiš nešto kineza (nek se vratidu otkud su došli jer šta su došli amo otvaran sve po 10 kuna dućane), crnaca (di su samo tako izgorili? nek si otvore salone za let-lampovanje negdže drugdi a ne tu), onijeh pankera šta ne slušadu cajku (joj, šta je lijepo kad razumiš svaku riječ u pjesmi, nema dvosmislenosti i srce te zaboli kad one, istina nisu sve hrvacke mora se priznati štajeje, pjevačice o tom onako zakarleuše) ili još gore, kosijanere šta bi promicali ljubav i mir ko da je vudstok bio jučer, budale idealističke, i nikomu ništa! Kužiš stari moj, kako bi reko jedan pisac iz nekog drugog doba. Dobro, budeš malo po novinama, televiziji, al sve se to mora, jer jebiga, valja za domovinu i podnijet štagod te PR mašinerije, pa će onda oni novi mladi vidit di je prava snaga i vrijednosti našega vrlog društva.

E, onda budeš poslje uz svog odvjetnika tih par priziva na sudu, fino se skockaš, jasno, da vide da imaš ukusa, s kravatom, za potrebe tog svečanog dana čak i ne zapušiš cigaru u hodniku te beskompromisne veleinstitucije šta čuva red i pravdu te uvodi lokalne a ne evropske vrednote među nas, upicanjen staneš pred, također dakako sukladno zgradi i njezinoj sustavnosti, beskompromisne sudce i obećaš im jednokratno kako nećeš više tako i – hopla, evo te već si okružen svojim prirodnim prijateljima medijima koje obožavaju te naše male dražesne kontroverze. I nakon šta si, eventualno, odslužio par dana u kakvom urednom zatvoru, a usput se isplatilo napisat i memoare o zlostavi pravnog sistema te čuvara koji su te zamalo htjeli i silovati ali nisu jer te štitio kakav general junak, evo te kako nastavljaš započetu tradiciju zasnovanu na navadama našijemi negdži oko devedesetih godina prošlog stoljeća. Šteta, da, nisi se još ni rodio. Ali učio si zato, tja pa nisi ljenčina.

Čovjek je tabula rasa i spužva istodobno – znali su to dobro konstruktori budućeg vremena pa su pisali po tim praznim tablama šta su 'tjeli, a bome su pažljivo selekcionirali informacije nisu li, jer su kvalitetno procjenili da se prve utisnute istine najdublje urežu u, kako bi narod i njihovi opjevani junaci rekli, dušu i tijelo. Evo sada smo sretni kada se dugogodišnje izlaganje istinama u praksi vjerno primjenjuju te pokazuju ispravnim i poželjnim modelom razmišljanja u mladih, pa da.

Kao bonus, evo sam nekidan, od neke simpatične nadstranačke inicijative udruge i pokreta volim hrvacku, dobio na poklon predivno aranžiran letak kojim se pozivaju, valjda, ti isti mladci da neka idu glasati, taman sljedeće godine kada budu punodobni, protivno evropskoj uniji, jer da šta nam oni imaju obećavat? Pa jasno je svima ko i 2+2 = 4 da nama ne trebaju visoko prosvijećeni demokratični civilizacijski dosezi ko oni u Britanaca, krhki monetarni savezi koji zasigurno vuku korijene od kakvih židovskih urotnika ili prostaštvo nekakve jadne kulturne i duhovne svijesti?! Šta će NAMA to? U izolaciji se ipak puno slobodnije i konkretnije zarađuje, a i kontrola je znatno opuštenija, kako i priliči jednoj velikoj naciji, zar ne? Tu se sve da dogovoriti. Letak poslje ljepo pojašnjava šta će nam taj isti savez za ponosne i odgovorne ljude protivne evropi donjet: imamo potencijala i snagu pa ćemo izgraditi neovisnu državu (jer biti ovisan kao neke svojedobne države o nacističkoj njemačkoj je škandalozno); pred nama je vrijeme u kojem se piše opet nekakva povijest, gle mi smo jako stari i povijesni narod zna se, pa zato valja digniti glas i uzeti kormila u ruke, da ne bi opet pipkali i lutali ko guske u magli.

Tako mi je poručio letak. Čuvam ga ispod stakla sada. Ljep je. Ako ko oće mogu mu ga posuditi na par dana. Za jeftino. Prijateljima fotokopiram bez njihova osobita inzistiranja.

Samo, jednu su sitnicu previdjeli vrijedni autori – mladci su, osim šta su dokazani eurofobi pa dakle samime time i oblikovani po odgovarajućem uzorku, također prema provedenim anketama, uvjerenja kako su upravo nevladine udruge one koje čine štetu državi te bi jih valjalo odma' ili šta skorije ukloniti, 'vako ili 'nako. Sad će se morati u udruzi volimhrvacku uložit novog truda da pojasne kako su oni ipak ispravni. A svi ostali da nisu. Pogotovo neki soroševci. Plaćenici i kvislinzi, najobičniji.