INTERVJU

18.04.2017.

Matej Zec: U rock biznisu najvažnije je naučiti vjerovati svojim odlukama

Autor: Vlado Simcich

Uvijek se trudi da mu sola zvuče jednostavno, iako su u biti vrlo zahtjevna, jer ih pažljivo gradi prateći tutnjajuće akorde koje proizvode Baljak i Mrle. Uzlazna putanja kojom se kreću tonovi prema vrhuncu su precizni, dorečeni, ali i često nepredvidljivi, od izvedbe do izvedbe, sasvim neovisno o tome što publika očekuje. Gitari prilazi, kao i produkciji, toplo baš kao i ljudima s kojima će raditi na albumu. Ili snimkama.

Matej Zec

Matej Zec / Foto: Ivana Bartolović

Nema opreznih pozdrava, uspostavljanja odnosa na 'vi', ma jok! Prirođenim šarmom i ljubaznošću rad u studiju će vam učiniti, umjesto stresnim, ugodnim i zabavnim, a njegovo nasmiješeno lice odražavat će tu prijeko potrebnu izvođaču otvorenost i povjerljivost. Mnogi rifovi koje znamo iz repertoara LET-a potječu iz njegovih prstiju, a ogroman broj objavljenih albuma u posljednjih desetak godina, riječkih ali ne samo lokalnih, bendova produkcijom potpisuje upravo Matej Zec. Od Mandrila do Jonathana, Black Room i Moskve, matičnih bendova Morso i Let3, Quasarra i samostalnog Štoka, Belfast Fooda i Norda, svaki od navedenih nosi njegov producentski potpis! Bez obzira na napeti raspored koji se proteže od intenzivnih probi, do višesatnih 'robijanja' u studiju pa jurnjave kući za potpuno prepuštanje igri s kćeri, Matej je ipak našao vremena za trenutke opuštanja i rešetanja kojemu sam ga izložio.

Moderno je doba vrlo otvoreno putem društvenih mreža. Kad si ti odrastao, u devedesetima, većina stvari o rock zvijezdama/muzičarima je bila skrivena, podložna mitskim pričama. Što ti je draže – enigmatski genijalac Prince o čijem se privatnom životu ništa ne zna, ili sveprisutni tipovi s puno selfija na svojim stranicama?

- Pa sigurno mi je draži enigmatski genijalac, pogotovo kad je Prince u pitanju, ali iskreni odgovor bi bio sveprisutni genijalac bez puno selfija, haha. Ja nemam niti facebook profil iako ga želim napravit već godinama. Izgleda da sam za to prelijen ili me nije briga! Ali kako bend Morso ima page/profil često bacim oko na te stranice, što me mozda čini stokerom,hmmm !? I upravo to mi je djelomično loša strana tih social stranica, jer stokanje postaje karakterna osobina, a da toga nisi niti svjestan, dok ostale stvari poput promocije, dogovori, komunikacija ostaju u drugom planu. Slike su mi sasvim cool i vrlo potrebne današnjem načinu života!

S petnaest godina si se otputio na koncert Metallice u Milano. Jel te nekim dijelom odredilo u izboru zanimanja?

- Kad  vratim film  unatrag i vidim sve karte s koncerata na kojima sam bio sigurno je imalo utjecaja i na neki način odredilo čime bi se htio baviti. To je, doduše, onda bilo samo maštanje i često mi se znalo desiti na koncertima, gledajući sve te velike bendove, da priželjkujem upravo takav život!

S koliko si godina počeo gitaru svirati, onako da si znao da je to tvoja budućnost?

- Mislim da je to bilo negdje u tijekom petog razreda, a već u sedmom razredu sam imao svoj bend s najboljim prijateljima, naziva Otpad! Upravo to što se sve to počelo događati s najboljim frendovima je isto bio važan čimbenik zašto se bavim praktički cijeli život glazbom, jer je sve bilo igra i upravo to mi je užasno drago budući da se svi ti najbolji moji frendovi još uvijek bave muzikom manje ili više profesionalno! I takve stvari u životu me čine sretnim. No tek upisom u srednju školu sam se počeo, skupa s istim tim frendovima, nadati da će muzika postati moj, tj naš život!

Tvoj je, ako se ne varam, prvi produkcijski proizvod bio P, grupe ondašnjeg naziva ManDrill. Što je bilo presudno da se okušaš u toj branši?

- Znaš da nisam siguran, ali mislim da si u pravu jer je to sigurno prvi album koji sam producirao u potpunosti.  A da je bio izdan za neku diskografsku kuću, ako se ne varam, Aquarius records... album je snimam i miksan u mojoj sobici koju sam zvao 'studio s krevetićem' jer, uz opremu, je bio samo moj krevet i snimalo se dok moja mama se ne bi vratila kući s posla, haha!  A prije toga sam snimao, radio tj. igrao se, na demo snimkama prijatelja i svojih bendova i skužio sam, da me uz samu svirku, i to zanima i čini sretnim i moju glavu potpuno zaokupljenom! Otada do danas, a tako će biti i nadalje, želim učiti raditi to što bolje!

Osim lokalnih izvođača iza tebe je i respektabilan popis regionalnih bendova s kojima si radio ili upravo radiš...

- Da, uz veliki broj riječkih bendova ima tu izvođača iz cijele Hrvatske od 2Cellos do Opće opasnosti, ali i ostatak regije, naročito srpske scene, npr. Veliki prezir, Nežni Dalibor, Stray Dogg, Partibrejkersi, Sraight miki, itd ... A nadam se da će biti toga sve više i da će moj studio biti prozor s pogledom na cijeli svijet!

Često s kolegama razgovaram o kupovini muzike. Mnogi jednostavno skidaju ono što ih zanima s neta, jedno slušanje i pa-pa, dok drugi i dalje skupljaju ploče ili CD-e. U koju skupinu ti spadaš?

- Rekao bih da spadam u obje skupine jer puno mjuze slušam, a kupujem ploče/cd-e onog što mi se stvarno svidi! Još uvijek volim imati fizičko izdanje da ga mogu pipkati, haha!

Nije li za ozbiljnu produkciju, referentnog tipa, imati što bolju snimku, proučiti je, pa eventualno i dostići? Je li empetrica doista jedini tehnički kriterij današnjeg vremena?

- MP3? To je jednostavno jedini put da se prati brzi način života rada i na neku foru odgovor na današnji svijet, jer stavit nešto veliko i kvalitetno u jako malo 'prostora' da bude lako i odmah dostupno i neke pristojne kvalitete je potrebno, rekao bih, nužno zlo. No, ono meni nije kriterij već alat koji čini sve jednostavnijim! Ne koristim mp3 kako referentnu snimku, iako kvaliteta koju uvijek koristim je 320kbps a ona najmanje promijeni snimku, tj. kompresija je čujna, ali samo uhu koji dobro poznaje originalnu snimku!

Jedna digresija – kad ćeš konačno u studio uvesti slušanje ploča, hahaha...

- Hahaha, a čuj, meni moj studio iz snova izgleda nešto između klasičnog studija, dnevnog boravka i vikendice, a u takvom ambijentu sigurno će se naći kutak s gramofonom i malim šankom i obećajem da ću se potruditi da to i ostvarim u što skorijoj budućnosti!

S obzirom na veliku zauzetost termina u studiju i tebe kao producenta, može li se ustvrditi da si radoholičar?

- Mislim da bi svi oko mene rekli da sam radoholičar, ali u svom tom radu ja vidim svoju lijenost, ali jedino što kužim da mi je upravo to i potrebno! Ali da volim raditi jer mi je to još uvijek igra, zabava  i učenje, nema spora! Naravno, bude tu i trenutaka kad mi bude i puna kapa svega i pritisaka, rokova, moje nezadovoljstvo ... bla bla bla, ali jednostavno uvijek si kažem - keep calm and carry on!, i nevjerovatno kako mi ta mantra pomaže i svako toliko jedan dobar izlazak s frendovima da si potpuno odvidam glavu i onda opet u mašinu! U razdoblju kad se desi da studio nema posla ja svejedno odem onamo da ili nešto proučim ili poradim na nekim svojim stvarima, pjesmama, tako da opet radim, ali još jednom kažem - tad mi to ne pada teško kao posao već kao kvalitetno proveden dan. Danas imam klinku pa ću taj trenutak iskoristiti da ga posvetim njoj jer su takvi trenuci sve rjeđi!

Šta ti je draže – napravit dobru pjesmu ili potpisat master produkciju?

-  Najviše volim kad se oboje desi u istoj pjesmi! To su za mene podjednako važne kategorije i ne znam točniji i precizniji odgovor na to pitanje!

Za mlade čitatelje i tvoje fanove, možda ne bi bilo loše da ih uputiš koje sve gitare imaš u kolekciji, čija su ti pojačala najomiljenija, koji ti je gitarski efekt otvorio vrata u novi svijet? Naime, ja bi to sve sveo pod fuzz, haha...

- Čekaj malo! Ja upravo obozavam fuzzeve, hahaha ... A svega tu ima, fan sam stratolikih gitara, ali ne treba nužno pisati Fender na headstocku, tako da imam dvije verzije švicarskog Bladea, model R4, koje bih opisao kao Strat na stereoidima, iako naravno, imam i jednog klasičnog starog Fendera. Potom, tu su i dva G&L telca, Ibanezov Les Paul i, najnovija akvizicija, Fender Jazzmaster, a čak imam i Line 6 Variax, koji ima simulacije svih poznath gitara na svijetu i još neke igračke, odnosno brdo pedala koje su mi opsesija! Od pojačala volim stare Marshalle i Fendere, dok recimo s Letom3 koristim KFX pojačalo, za koje držim odličnim konjem za veliki broj utrka, a ovlašteni servis je na samo par stotina metara udaljenosti zračne linije!

Kad god slušam tvoje radove, bez obzira dal su čujni kroz Morso ili Let3, čini se da puno svoje tehnike sviranja zapravo zadržavaš, ne otkrivaš svoju virtuoznost, nego ti je draža ekonomičnost, a ne nadmetanje u prstometu.

 - Hm, možda... Vjerovatno je razlog tome da se uopće ne smatram virtuozom, pa uvijek nastojim svirat što mi se čini prikladnim u datom trenutku, a da pritom to mogu i izvest, a da je i u funkciji pjesme! Za mene je sigurno važnija melodija nego sam  solo, možda i u tome leži razlog! Jedino što mogu sigurno reći je da uživam u suzvučju koje stvaram s kolegama s kojima sviram više nego li u svojoj dionici!

A kad smo se već dotakli tvog matičnog benda koji si oformio s prijateljima iz djetinjstva, kakav je status Morsa, trenutno? Živ ili neživ?

- Život je odnio našu pjevačicu Ivanu van Hrvatske, u bijeli svijet, točnije – trenutno - u Berlin. Ona se bavi tamo svojom drugom ljubavi, fotografijom, a mi smo se nekako, u cijeloj toj situaciji, lagano ulijenili ili uspavali, tako da bih medicinsko stanje benda trenutno nazvao induciranom komom s nadom ponovnog oživljavanja, tj. buđenja!  Teško mi je zamislit život bez tih ljudi i zajedničkog sviranja pa sam siguran u brzi povratak! Upravo zato što smo banda, a ne samo bend, teško mi/nam je valjda zamislit nekog novog člana bande! Ali poznavajući ljude u bendu, trebamo samo počet nešto radit, tj. dogovorit prvu probu i onda kreće entuzijazam, polet, gušt i ludilo! A siguran sam da svi tako razmišljaju u bendu, uključujući i Ivanu! Ivana, pozdrav i zagrljaj (znam da čitaš)!

Jel ti draži stil svirke Ritchieja Blackmorea i Jimmy Pagea, ili pak Thurstona Moorea i Stevea Albinija?

- Uh, teško pitanje na koji znam brzi odgovor! Pagea i Blackmorea volim, ali i Moorea i ovog drugog, također, sa njihovim noise melodijama i cijelokupnim stavom kojem teže obojica! Trenutno sam u nekoj fazi slušanja ploča koje sam zadnji put konzumirao u osnovnoj školi, pa je mozda i to utjecalo na odgovor. Možda za godinu dana odgovorim sasvim suprotno!

Kad bi napisao bonton ponašanja u studiju koja bi pravila istaknuo kao ključna? Npr: 1. ne miješaj mi se u posao producenta i snimatelja; ili, 2. volim radit mix potpuno sam, bez članova benda da mi pušu za vratom; ili, 3. ne diraj ni slučajno mix pult jer ću ti redom amputirati sve prste; te, 4. ako misliš da si sebi najbolji producent odi doma i napravi si vlastiti studio.

- Hm ...uh, iskreno, najviše koristim princip da prvo miksam sam i kad dođem do nekog zadovoljavajućeg rezultata onda obično, pogotovo u zadnje vrijeme, pošaljem takav mix, u 320kbps mp3, bendu ili izvođaču, koji ih preslušaju na opremi na kojima obično slušaju mjuzu i mislim da je upravo ta činjenica kako slušaju vlastitu pjesmu u uvjetima gdje i inače slušaju svoje najdraže pjesme, najbolji način da ocijeni kako treba, dakle, je li zadovoljan ili nije, ili pak, ako sam slučajno ja u potpunosti falio ceo fudbal, može me mirno opsovat i reći da sam idiot, što bi u mojoj prisutnosti sigurno malo oklijevao! Ali nemam nikakvih problema da se nalazi sa mnom dok miksam pjesmu, ali onda nesvjesno radimo kompromis za obje strane, što je isto u redu, jer imao sam fantastičnih rezultata na oba načina! Uvijek ću tu radit kako klijent kaže i naravno reći ću mu kad mislim da opako griješi jer, na kraju krajeva, to je njihova pjesma! Kad sam u potpunosti producent materijala isto tako očekujem da će se moje ideje prihvatiti! Moram priznati da mi se ova ideja ako mi taknes pult prste cu ti polomit isto jako sviđa! Ma, zezam se! Cilj je uvijek napravit najbolji mogući posao u tom trenutku ma kako težak bio put!

Postoji li neki arhetipski gitarski heroj koji te inspirirao na sviranje, stav, stil?

- Iako sam u životu slušao sve veće gitariste uvijek mi tu negdje ostanu najbitniji -  Jimi Hendrix , David Gilmour, Johnny Marr.... mogao bih ići tu dalje nabrajati, ali za sad stajem tu.

Što ti je u njemu/njima bilo apsolutno neodoljivo?

- Sigurno je to osjećaj za melodiju, ali i originalnost i stil kako bi odsvirali samo na sebi specifičan način neku caku, a koji sam polako usvajao pa kod svoje svirke često čujem kako nesvjesno kradem dionice od svih tih meni genijalnih ljudi!

Već si dvadeset godina u ovom rock biznisu. Koja ti je najveća i najvažnija lekcija koju si naučio i usvojio?

- Po mom, rekao bih, uvjerenju je važno poslušati samog sebe i naučiti vjerovati svojim odlukama i biti uporan koliko god bilo teško! Naravno, ono što je sigurno istina je da smo svi mi i glupi, pa si nekad sreću i oduzmemo, ali upravo spoznaja da si glup će ti pomoć u tim trenucima! Keep calm and carry on!

Otkrij čitateljima portala svojih najdražih pet albuma iz cjelokupne povijesti rokenrola!

-  Uh, klasično pitanje od kojeg me uvijek boli glava jer je teško odgovorit, meni pogotovo, jer mi se stalno mijenjaju top liste! Ali ako moram izabrat samo pet biram one albume koji su meni bili važni u nekim periodima života, jer najboljih pet previše varira s vremenom. Dakle, ovako bi to izgledalo: PINK FLOYD – Dark side of the moon; NIRVANA – Nevermind; ARCADE FIRE – Funeral; TALKING HEADS – Remain in lights; JIMI HENDRIX – Electric ladyland; THE BEATLES  - Sgt. Pepper's lonely hearts club band; THE SMITHS – The queen is dead; DAVID BOWIE – Hunky Dory! U, kvragu, pa prekrdašio sam zadani okvir! Neka čitatelji izbace visak, ja ne mogu!

U čemu si shvatio da leži smisao života?

- U zadovoljstvu.... ! Ako idem dalje počet ću kakati!