Kristinin izbor

Foto: Vlado Kos / Cropix

Tek je skucala godine za punopravno sudjelovanje u glasanju, ali ona zna što želi. To, po njoj, sigurno nije EU. Jer da su i svi njezini frendovi s Fejsa se odlučili glasati kontra, jebiga, šta će im to, ulazak u nekakvu Uniju di je svijet uređen, ili mi to neskeptici samo priželjkujemo. Kristina drži da mladi (upravo je ona u toj kategoriji za razliku od mene koji nažalost ide još malo pa u...) neće moć lakše studirati u inozemstvu jer da to mogu i sada. Da šta ih sprječava, pita se ona. To za nju nije ništa novo. Inače, nekako tek dvojim da je ikad prešla granicu i prema Madžarskoj. Al kvragu i sarkazam.

Dakle, Kristina bi možda htjela znati, ali to svakako ne želi jer voli Hrvatsku toliko da ne vidi dva metra ispred svog napudranog nosa, da je školovanje/specijalizacija u nekoj STVARNO demokratskoj civiliziranoj i organiziranoj državi vrlo skupo za one izvan EU.

Tako ćete naprimjer vašu neodoljivu želju da magistrirate nakon završene likovne akademije u Rijeci, Zagrebu, whatever, u londonskom prestižnom Wimbledon (da, zamislite baš se tako zove i gle čuda nijedan student nije opterećen igranjem tenisa) koledžu za to zadovoljstvo isplatiti pišljivih 200.000.-kuna (dvijestodesettisuća). Uključuje i bonus – sobičak od dva metra za tri u domu.

U slučaju Kristine možda je to stvarno prihvatljiva svota novca koju njezini namaknu od prodaje kulena i sličnih mesnih delicija, istina, no ako se nekim neobičnim slijedom događaja njezin deda zaigra i pri rođenju praunuke poželi nanovo uporabiti haubicu zaostalu iz nekih od ratova, i pritom trajno ošteti i prepolovi svoje svinjice predviđene za kulenizaciju do neprepoznatljivosti, eto ti ga na – nema niš od akademske karijere mlade Pejakovićke!

U tom slučaju Kristina će prekopati cjelokupni Fejs u potrazi za pomoći. Ali neće je tražiti od svojih frendova s kojima četa o 'borbi za samostalnost koju ne želi sam' tak' prokockati jednim potpisom'. A, ne. Zatražit će aplikaciju za upis u taj jebeni londonski Vimbldon gdje će joj lijepo, doduše na engleskom (jer podsjećam ona NE želi EU gdje će za koji dan jedan od službenih jezika biti i naš predivni hrvatski pa dakle i nezaobilazan na svim relevantnim dokumentima) biti poručeno da europeans plaćaju 3.000. – funta za ono isto što za noneuropeans dođe neutješnih i zbiljskih 20.000.- pounds!

O, da, i kad se već tam' nađe mlada Hrvatica Kristina neće morati plaćati dodatno za zdravstvo, ili se naručivati tri dana unaprijed doktorici, na 060 telefon koji će keširati po minuti 10 kuna, jer da joj je u planu se razbolit od npr sezonske gripe ili štajaznam od upale jajnika, lumbaga ili koječega, ma jok, već se može, zamislite samo, jednostavno pojaviti u ambulanti, pričekati red da je pozovu u ordinaciju i fiju, otprave je s receptom k ljekarniku, nedajhrvackibože kakvom specijalistu, i da pritom potroši nula bilo kojih novaca.

I dalje je ona iznenađena činjenicom da su oni koji su izašli na taj, sad već zaboravljeni dakako, referendum većinom glasali ipak u suprotnosti s njezinim priželjkivanjem, i to u toliko premoćnom statističkom broju, da joj sada tek preostaje da se i nadalje druži u KUD Bizovcu s istomišljenicima i onima koji su se takvima predstavljali a zapravo su zaokružili DA, eventualno da izuči do kraja bušeni šupljikavi vez šlingoć s nedvosmislenom, i poduzetničkom zašto ne, zamisli da se pokaže bogato kulturno nasljeđe s kojim ulazimo u Evropu. Poslije će te proizvode prodavati praznoglavim turistima koji zalutaju u ove krajeve po posve neprihvatljivim cijenama tuzemnog standarda. Ali i dalje će Kristina biti uvjerenja da je njezin izbor bio ispravan, jer ona i bi danas zaokružila isto. Ne, ne i ne.

I ko zna šta stvarno misle slične revolucionarke Kristine po domovini čime bi nam Bruxelles mogao dodatno naštetiti? Jer mi kao nismo proizveli dovoljan broj nacionalnih i lokalnih joker-zovi lopova izabranih od naroda koji su nas popelješili? Možda se uistinu plaši tek naglog dotoka raznih kultura, ubrzanoj prilagodbi i humanijim kvalitetnijim uvjetima življenja, civiliziranijoj razini komunikacije? Dakle, gubitku osnovnih nacionalnih osobina? Jel to ta vrsta identiteta koju ona drži da je odnedavna ugrožena ko sredozemna medvjedica?