Koja je dioptrija Ive Ištuka?

Oko stadiona se priča kako je Ištuk u Rijeku stigao zato jer mu jer mu je na taj način Milenković vratio neki stari dug, no kako ću se radije pozabaviti stvarnim stanjem na Kantridi, nego li onime što „ulica priča“, ne mogu ne naglasiti očito:

Rijeka igra sve gore i gore, a Ištuk iz dana u dan iz tjedna u tjedan najavljuje napadačku taktiku, tri napadača i razna svjetska čuda, a kada utakmica krene Rijeke nema niti na mapi, od napadačke igre nema niti n, golovi se postižu samo slučajno (u posljednje vrijeme isključivo ako je raspoložen Fenan Salčinović). Posljednji primjer bio je susret u petak protiv Slaven Belupa u Koprivnici. Ištuk je ispalio nekoliko lažnjaka o tri napadača i potpunoj ofenzivi a onda je Rijeka na terenu u svih 90. minuta uspjela uputiti tek jedan udarac u okvir gola, zahvaljujući sjajnom slobodnjaku Sandija Križmana u 79. minuti. Prije i nakon toga Rijeka nije postojala. Zanima me koja je dioptrija Ive Ištuka? On je možda vidio tri napadača i napadačku igru koje nije bilo.

Ištuk je nakon očajne izvedbe svojih izabranika pričao o mentalitetu, jedino ne znam otkud mu obraz, pa ovo je njegov prvi posjet Hrvatskoj, a Rijeku da uopće ne spominjem. Angažiranjem Ive Ištuka pljunulo se u lice svim mlađim riječkim nogometnim trenerima među kojima je bio i Alen Horvat, koji je mjesec dana prekasno, još jednom dao do znanja kako stoje stvari u Portiću 3.

Ako je ikome od gradskih otaca stalo do nogometnog kluba Rijeka sa ovoga mjesta apeliram na „hitno čišćenje“ jer Rijeka ne treba folere prevarante pozere i prodavače magle. Rijeka treba vizionare zaljubljenike i poznavatelje nogometa jer sa dvojcem Milenković - Ištuk u propast se juri neviđenom brzinom i kočnice su otkazale.

Pozitivan primjer kako se radom i fanatičnim zalaganjem mogu nadoknaditi igrački i tehnički nedostaci dati će rukometašice Orijent Presaoflexa. Tko god je od Vas barem jednom uživo pogledao nove rukometne prvoligašice vidio je zalaganje i borbenost koje premašuje granice fanatizma. To donosi rezultat jer do sada su skupile osam bodova, dva više od gradskih rivalki iz Zameta, kojima je bitnije od igre kako će im stajati novi dresovi. Sanjin Lučičanin nije oličenje mirna čovjeka, ali on doslovno živi za taj klub. Primjer od subote protiv Koke: Vodi utakmicu, svađa se sa sucima, brine o ozljedi Ane Debelić, vodi navijanje i razgovara s novinarima. Na kraju balade i on je zaslužio nagradu. I neka je.

Nagradu sigurno neće nikada dobiti onaj tko je u Rijeci zadužen za određivanje termina odigravanja sportskih događanja. Ako taj netko uopće postoji on nema pojma o sportu i osjećaju za potrebe istinskih ljubitelja sporta. Zbog činjenice da su se u isto vrijeme (subota 20 sati) na dva kraja grada odigravala dva prvoligaška susreta morao sam birati. Odabrao sam Primorje – Primorac na bazenu iako sam jako želio biti i na premijernom nastupu košarkašica Pletera pred svojom publikom u elitnom natjecanju. Nažalost u dvoranu Dinko Lukarić nisam stigao i iskreno mi je žao zbog toga, jer više nikada neće biti prva nakon 16 godina i neće se dogoditi da sedam bivših igračica Rijeke sa trenerom Grabovcem koje su posljednje igrale prvu ligu, dođe pozdraviti promociju Pleterki. Pobijedilo je Primorje, pobijedio je i Pleter kao i Orijentašice prije njih, ali sve baš sve na svijetu bi dao da se netko pozabavi željama gledatelja. Zar se nije bar jedan događaj mogao prebaciti za nedjelju koja je bila prazna događajima?

I samo za kraj jedna od nedjelje iz nekog drugog velikog svijeta. Madridski Real prvi je puta u povijesti igrao prvenstvenu utakmicu u nedjelju u podne i skupilo se 60.000 ljudi. Što bi se dogodilo da netko zaista povede brigu o terminima odigravanja sportskih događanja u Rijeci?

Možda je sve utopija, možda sve treba gledati dioptrijom Ive Ištuka? Hajdemo dalje sa tri napadača…. Vidimo se na tribinama.