PRIRODA DRUŠTVA

22.09.2017.

Bratstvo i jedinstvo vjernika i razumnika

Autor: Davor Suhan

Prevelika količina stresnih dnevnih događaja uvijek budi u meni potrebu za odmakom od stvarnosti. U te dane bavim se više teorijama zavjera koje se mnogima čine onako totalno nestvarne. Uostalom, kao i sve teorije vjernika koje prate u stopu žustre kritike razumnika.

Priroda društva

Vjerovati u nešto jer "tako jest" ne može nikada biti stav razumne osobe. Razumna osoba ne vjeruje u to da je Zemlja okrugla zato jer "tako jest" - ta osoba može istražiti taj općeprihvaćeni stav i sama se uvjeriti da Zemlja uistinu nije ravna ploča – kaže jedan od njih.

Ova znanstvena kritika potpuno bi bila točna kada bi pretpostavili da je krajnji rezultat osobnih istraživanja utemeljen na vlastitoj spoznaji. U suprotnom, i takvo uvjerenje samo je vjerovanje. A ono ovisi od nečije moći da ga se nametne.

Pojašnjenje     

Ako u centar pozornosti kao mjernu jedinicu usporedne vrijednosti vjere i razuma stavimo istinu, bila ona znanstvena, filozofska ili religijska – apsolutna ili relativna – i tu i takvu istinu prihvatimo kao vrstu znanja o predmetu promatranja, njegovu objektivnu vrijednost pogrešno je mjeriti količinom usvojenih informacija. Ispravna mjerna jedinica je razina osobne spoznaje. Drugim riječima, samo znanje utemeljeno na osobnoj spoznaji je zdravorazumsko, sve ostalo je vjera.

To pravilo jednako važi za vjernike i razumnike, religijske fanatike i fanatične zagovaratelje znanosti.

A sada polako

Ako se moje znanje, o bilo kome, čemu i svačemu, ne temelji na vlastitoj spoznaji, njegova je objektivna vrijednost nula bodova. U tom slučaju ja nisam znalac, nego vjernik. Jer, ja u biti NE ZNAM  -  ali vjerujem autoritetu kojeg moj vlastiti mozak prihvaća kao vjerodostojni izvor spoznaja. To je piramidalni odnos vjere i razuma, na čijem vrhu se uvijek nalazi neki priznati autoritet.

Zato su kritike razumnika na račun vjernika potpuno bespredmetne. Čak bismo rekli, znanstveno neutemeljene jer i njihovo znanje (ako ne proizlazi iz vlastite spoznaje) počiva na vjeri, što uključuje i samu teoriju da je Zemlja okrugla.  

To je uostalom veoma zorno, upravo na spomenutom primjeru, prikazao vrsni beogradski fizičar docent Božidar Nikolić, kada se prije nekoliko godina na Festivalu nauke u Beogradu poigrao sa racionalnim sudovima publike, uspješno pronalazeći slabosti njihovih zdravorazumskih dokaza koji idu u prilog postojećoj znanstvenoj dogmi.

Video snimak s ovog događaja nije prikazan u cijelosti, pa ne znamo tko je na kraju izašao kao pobjednik, ali za ovu priliku to je i sasvim nebitno. Jer nije nam cilj dokazati bilo kakvu istinu, nego razoružati razumnike u vlastitoj obrani teze da njihova uvjerenja u spoznajnom smislu nemaju vjerski karakter.    

Znanje ima onaj tko ima neposredni uvid u stvarnost. Takve rijetke duše jedini su znalci.  Svi ostali smo vjernici. Samo nas dijele različita vjerska uvjerenja koja smo pokupili negdje usput – učeći od drugih.    

Zato, molimo za mir u sudnici. Manje bahatog razbacivanja sa istinom i više poštovanja prema svima koji misle (vjeruju) drugačije.

Tagovi: