Banka u kojoj nema kamata ?

Sve više se piše o Islamskim bankama. Po nekim analizama ukupan kapital Islamskih banaka do kraja 2012. godine iznositi će  jedan trilijun USD. A sudeći prema napisima na Internetu prije samo tri godine svjetska bankarska elita predviđala im je potpunu propast. Ovo njihovo mišljenje treba uzeti uz veliku dozu rezerve, jer marketing kod kapitalističke konkurencije nema morala niti poznaje granice kulturnog poslovanja. Što se za Islamske banke ne može reći. Naime, za razliku od svjetskih komercijalnih banaka, kod Islamskih banaka svaki ulagač mora precizno znati gdje banka u kojoj drži novac ulaže njegovu štednju. A kontrola je stroga. Prema Statutu banke  Šerijatski odbor odobrava ugovore i nove proizvode banke, kontrolira njihovu primjenu, odobrava potrošnju humanitarnog fonda, te organizira konferencije i edukacije iz islamskog bankarstva. Dakle, Šerijatski odbor kontrolira primjenu Šerijata u poslovnim aktivnostima banke.

Islamska banka, osim što izbjegava kamatu, odgovorna je i na druge načine. Banka NE financira niti na bilo koji način sudjeluje u prozvodnji i distribuciji alkohola, opojnih droga, pornografije, prostitucije, hazardnih igara, duhana, medija i medijskih programa i filmova koji promoviraju nasilje, perverziju i nemoral, ili bilo čega drugog za što je znanost utvrdila da šteti čovjeku. I sad dolazimo do metode uspjeha. Štediše vjeruju Islamskoj banci. U vremenu u kojem se masovno gubi povjerenje u sve svjetske banke, bankare se naziva pogrdnim imenima, države spašavaju posrnule financijske divove, kao zrno razuma dolaze banke koje dobit i rizik dijele sa svojim štedišama.

Kritičari će reći da ova banka i dalje posluje sa kamatom, samo to zove drugim imenom. I teoretski će biti u pravu. Naime, ova banka obračunava troškove poslovanja, naknade i slično, što u ukupnom zbroju čini nešto više od troškova prikazanih kod klasičnih banaka. No kad uđemo u dubinu poslovanja zapanjuje nešto drugo. Zapanjuje mogućnost da znamo gdje naša banka ulaže i da ona zasigurno ne ulaže u nemoral. Dakle, iz jedne granice potpunog nemorala, trke za profitom, nezarađenim a već potrošenim novcima, ulazimo u vrijeme povrata povjerenja u banku kroz ostvarivanje partnerskog odnosa. I ova banka nam postaje prijatelj. Što banka na Zapadu već dugo nije. Islamska banka je u potpunosti transparentna i dužna je klijentima javno objaviti u što će točno plasirati njihov novac.

Islamske banke su sigurnije i po plasmanima, jer ne špekuliraju novcem, već ulažu u realni business, te se iza njihovih ulaganja uvijek nalazi prava materijalna vrijednost. Prednost Islamske banke u odnosu na klasičnu zapadnu banku je prije svega u načinu poslovanja, koje je vrlo društveno odgovorno, te je vezano za uspjeh klijenta, a ne isključivo za profit. Vrlo je vjerovatno da bi okretanje isključivo prema profitu, a zanemarivanje ljudskosti i pomaganja klijentu koji se nađe u problemima, ovu banku svrstalo u red konvencionalnih banaka, no za sada ovakav razvoj nije lako moguć.

Slobodno možemo reći da su kamate kočnica privrede. Neke analize pokazuju da se većina zemalja svijeta svake godine zadužuje samo da bi mogla platiti kamate. I taj dug kontinuirano raste. Možemo reći da bi ukidanje, ili makar smanjivanje kamatnih stopa dovelo do značajno većih ekonomskih ulaganja. Pravila na kojima je baziran bankarski sistem u potpunosti poništavaju marksističke teorije po kojima se višak vrijednosti može stvoriti isključivo radom. Dodajmo ovome činjenicu da konvencionalne banke moraju zakonski realno posjedovati samo 20 posto od ukupno plasiranog novca, što ih dovodi u situaciju da uzimaju novac štediša, kojima su dali manju kamatu, a plasiraju novac klijentima, uz veću kamatnu stopu. Razlika stvara kamatu od koje banke izuzetno dobro žive. Bez rada ili truda. Potpuno je logično da su se banke u ovakvom sistemu raspodjele okrenule isključivo svom profitu zanemarujući u potpunosti elemente ljudskosti.

Da budemo načisto, Islamske banke nisu humanitarne organizacije, te činjenica da ne postoje kamate ne znači da je zabranjeno ulagati ili posuđivati novac zbog ostvarivanja profita. No, osnovna razlika između islamskog i klasičnog bankarstva je u tome što islamsko izbjegava bilo kakve špekulacije. U svakoj transakciji mora postojati neki stvarni proizvod, nešto što se kupuje i prodaje. Nije dopušteno nenamjensko financiranje, kao ni kamata. Dakle, formira se pojam moralne odgovornosti jer su sve informacije o ulaganjima transparentne.

Pa da prikažemo neke od modela plasmana novca u Islamskim bankama:

Mušāreka (širka)

Radi se o modelu financiranja u kojem klijent i banka ulaze u zajednički posao (joint venture) te zajedno učestvuju u gubitku ili dobiti. Unaprijed se potpisuje ugovor o partnerstvu u  kojem se određuje vrsta posla, način na koji će posao biti realiziran, koliko će trajati i omjer po kojemu će se dobit dijeliti. Na ovaj način profit realno ovisi od stvarne dobiti koja se u tom poslu ostvaruje. Vrlo je jasno da mušāreka nosi i realne probleme, kao što su naprimjer nepoštenje, nerealno i neistinito prikazivanje dobiti, odbijanje podjele dobiti, neadekvatna podrška sudstva i sl. Realni su prigovori da ovakav način financiranja banku dovodi u povećani rizik gubitka. Realno, taj rizik je manji nego ulaganje u dionice pojedinih poduzeća ili neko slično špekulativno ulaganje, Zasigurno najveći rizik kod ovog oblika plasmana je nepoštenje klijenta i nerealno prikazivanje poslovnih rezultata, što bi trebali riješiti državni zakoni.

Umanjujuća Mušāreka

U ovom obliku plasmana nad vlasništvom zajednički učestvuju banka i klijent. Na primjer, klijent želi kupiti stan od 100.000 eur. Ima samo polovicu tog iznosa. Za ostatak se obraća banci koja ulazi u posao te zajednički sa klijentom kupuje stan. Klijent ulaže 50.000 eur i ulazi u vlasništvo u tom iznosu, dakle 50 posto stana. Ostatak stana klijent redovito, mjesečno ili kvartalno plaća banci, te se upisuje u vlasništvo u svakom otplaćenom dijelu. Na ovaj način smanjuje se vlasništvo banke, ali i iznos rente koju klijent mjesečno plaća sve dok klijent ne postane 100 postotni vlasnik stana. Procedura je jasna:

1. Stvara se zajedničko vlasništvo u imovini

2. Banka iznajmljuje dio klijentu

3. Obećanje klijenta da će kupiti sve jedinice banke

4. Stvarna kupovina jedinica mjesečno ili kvartalno uz prijenos vlasništva

5. Prilagodba najamnine prema preostalom udjelu jedinica

Renta se može fiksno odrediti do kraja perioda partnerstva, a može se vezati za određeni pokazatelj (benchmark) tako da se korigira u dogovorenom periodu. Bilo da se renta fiksno odredi (što bi bilo kvalitetnije), bilo da se veže za benchmark uz moguću periodičnu korekciju, otplatni plan otkupa partnerstva i plaćanja rente jača ispravnost ugovora sa šerijatskog aspekta.

Mudareba

Mudareba predstavlja zajedničko partnerstvo banke i njenog klijenta u određenom projektu. Cilj mudarebe je ostvarenje suradnje vlasnika kapitala i onoga tko ima znanje, mogućnost i sposobnost ali ne i novac realizaciju projekta.

Ugovor se temelji na dogovoru da kapital u posao unosi jedan partner (banka), a rad ulaže drugi (poduzetnik). Pravo na učešće u profitu i jedne i druge strane bazira se na činjenici da su obje strane ulagači, iako se njihovi ulozi kvalitativno razlikuju. Jedini uvjet je podjela profita između ulagača u dogovorenom omjeru. Taj omjer je dogovoren odnosno određen u trenutku potpisivanja ugovora. Nije ispravno da se odredi fiksna suma novca koja će biti isplaćena jednoj strani; omjer podjele mora biti isključivo izražen u postocima. Ako bi sav profit pripao posjedniku kapitala, mudareba bi postala jednostavno investiranje (uz plaćanje fizičkog i intelektualnog rada po tržišnoj cijeni), a ako bi se složili da poduzetnik  dobije sav profit, onda se radi o tzv. qard ugovoru (a ne mudarebi). Vidimo razliku između principa direktnog investiranja, qarda i mudarebe.

Ovdje vlasnik financija dijeli profit sa partnerom, ali sam u potpunosti snosi sve financijske gubitke. Partner gubi trud, vrijeme, svoja nematerijalna, ali i materijalna ulaganja, ako ih je bilo. Dakle, svatko gubi ono što je uložio.

Murabeha

Murabeha je danas zasigurno najrašireniji način trgovanja Islamske banke. Klijent nije u mogućnosti kupiti određena sredstva, materijale, opremu ili robu. Priprema za banku preciznu specifikaciju potrebnog te se obavezuje da će isto otkupiti od banke nakon što ona to na tržištu nabavi po najpovoljnijim uvjetima. Ovo za njega kupuje banka, te mu prodaje isto uz zaračunatu proviziju. Dakle, zarada banke je odmah poznata i definirana. Banka u ovom slučaju obavlja jednostavnu kupoprodajnu operaciju, te njen profit proizlazi iz jedne dogovorene transakcije, a ne iz protoka vremena, kao kod klasične banke.

Iako banka sve više koristi ovaj način plasmana, neki islamski teoretičari smatraju kako ova tehnika nije u potpunosti u duhu Islama, kao prije spomenuti načini, jer se ne bazira na povjerenju u poslovnog partnera, već u način obične trgovine.

Idžara

Plasman sličan opisanom, osim što banka robu ne prodaje klijentu, već je iznajmljuje. Ovaj način najbliži je klasičnom načinu „leasinga” kod komercijalnih banaka.

Kard hasen

Ovo je osnovni oblik zajma bez kamata. Banka klijentu posuđuje određena sredstva, a on je u obavezi vratiti samo glavnicu nakon dogovorenog roka. Ovdje nema nikakvih dodatnih uvjeta, za koje se smatra da ih onaj tko zajam uzima ne bi mogao ispuniti. Ovakav način poslovanja banke odobrava se sigurnim klijentima sa kojima je banka već ostvarila poslovnu suradnju kroz mudarebu ili mubarehu, ili klijentima kojima želi pomoći u određenom dijelu poslovnog djelovanja. Ovo najprije možemo nazvati principom solidarnosti, te ovaj način poslovanja zasigurno banci otvara vrata na mjestima gdje drugi nisu uspjeli.

Mnogi islamski teoretičari, smatraju ovo najboljom metodom pomoću koje se može modificirati individualni odnos prema zajedničkom društvenom cilju.

Oni smatraju da se ovakvom praksom postiže ostvarenje slijedećeg:

• širi se tržište putem povećanja kupovne moći
• stvaraju se potencijalne mušterije banke
• potiču se ljudi na povjerenje u banku
• stvaraju se bolji odnosi između pojedinaca i financijskih institucija
• suzbija se nezaposlenost

Svakako je bitno napomenuti da u poslovanju kod svih navedenih i ostalih metoda postoji   i termin „donacije“. Dakle, ako partner ne ispunjava dogovor dužan je platiti „donaciju“, no banka sav prihod ostvaren na ovaj način usmjerava isključivo u dobrotvorne svrhe u ime kupca.

Islamsko bankarstvo postoji u ovom obliku tek dvadesetak godina. Ono nije samo trgovanje novcem već širi oblik islamske ekonomije. Zbog svojih etičkih obilježja za mnoge ulagače ono predstavlja puno više od čiste trgovinske transakcije. Upravo zbog tog uloga Islamskog bankarstva je da ravnomjerno izrazi moralnu, etičku, društvenu, a svakako i religijsku dimenziju unutar ekonomije, a sve sa ciljem ujednačavanja jednakosti u društvu, sa naglaskom na dobrobit društva u cjelini. Hoće li u tome uspjeti ? Hoće li utjecati na klasični bankarski sektor te ga natjerati da se prilagodi i uklopi u davno zaboravljene etičke norme ? Hoće li okretanje prema čovječnom pobijediti ono najprizemnije  „kapitalističko“ ? Držim palčeve za uspjeh.

(u kolumni korišteni dostupni materijali BBI--Sarajevo, gdin Edhema Bakšića i gdin Mr. Ahmeta Alibašića)